Megapopularni TBF-ovci počastili su Rijeku svojim prisustvom 04. studenog 2011.g. Ogromna hala u sklopu Hartere poslužila je kao izvrstan (a možda ipak ne?) prostor za prezentaciju pjesama s posljednjeg albuma TBF-a, naziva Pistaccio Metallic. Svi smo se lijepo ugurali u tu ogromnu haletinu, pokoji neopušteni član ovog naslutljivo uberveselog koncertnog tuluma je zasigurno pomislio da bi mu nešto (komadić cigle, npr.) moglo pasti na glavu, tek nadošli čangrizavci su malko režali zbog gužve i nemogućnosti probijanja u prve redove, poneko 10godišnje dijete je imalo svoju verziju ogromnosti događaja i prostora, čvrsto stiskajući očevu ruku u ekstazi probijanja kroz gužvu, žedni su čekali i čekali, pa čekali,...Sve što nas je mučilo, zatezalo, greblo, škakljalo ili nedostajalo (je, bila je južina),...većini se ipak jednostavno rasplinulo s prvim taktovima glazbe i pojave TBFovaca na stage. Dan koji je započeo s kišicom, u večernjim satima se pretvorio u 'poplavu' dobrog raspoloženja nabrijanog dinamikom muziciranja ove omiljene šestorke domaće estrade. Ogroman video wall koji je krasio pozadinu cijelog zbivanja na stageu omogućio je i onima u zadnjim redovima da imaju osjećaj prisustvovanja koncertu TBF-a, uzevši u obzir da kvaliteta zvuka u zadnjim redovima više nije imala predznak 'kvaliteta'. Kako su 'terapeuti' istražili i zadnje i prve redove, slobodno zaključuju da se ekipa u prvim redovima puno bolje zabavljala. Veličanstvenost cijele euforije zurenja u glazbeno prelijepu šestorku iz prvog reda, koja ne samo da dobro izgleda nego odlično i pjeva; još odličnije kroz svoje pjesme kontaktira s publikom, bila je potaknuta i ooogromnim light show-om koji je pratio sve taktove pjesama TBFovaca. Veseli i nikad umorni frontmen Mladen Badovinec uspio je dodatno oraspoložiti publiku u Harteri izjavom kako je ovo jedan od najboljih koncerata ikad kojeg su imali (mislim TBF, ne publika)! Iz grlašaca prisutne publike orili su se i 'Mater' i 'Veseljko' kao dva najveća i najprepoznatljivija hita sa zadnjeg albuma, a primjetismo da su poneki momci i divojke znali odrecitirati (no, daleko je to od pjevanja) i 'Dalmatino', 'Uvik kontra', 'Tragični junak', 'Spin doktor',...Euforija odličnog koncerta nenadmašnih osvajatelja Porina trajala je barem 2 sata, a za neke i puno duže (nakon ovakvog štimunga samo bolesni idu doma). Ipak, najuzbudljivije je, čini se, bilo na samom kraju. Nakon što su pozvani na bis, TBF ekipa je otpjevala neke od svojih najboljih pjesama u karijeri. Svima poznato i nikome i nikada dosadno (jednostavno čitaj - remek) djelo - 'Genije', ponovo je uzbudilo i razbudilo one koji su se malko i umorili od silne euforičnosti koncerta, a sve se fino još nastavilo taktovima 'Alles gut' i 'Fantasična'...Koncert je potrajao do ponoći (sasvim dovoljno). Veselost u srcu, dobro raspoloženje, sretni osmijeh, ozarenost lica, lučenje hormona sreće,... (oh, što sve glazba izaziva u ljudima!),...sve to potrajalo je puno, puno duže.

sandra vučetić // 06/11/2011

> vidi sve fotke // see all photos