Troje srpskih izvođača priredili su nam veoma zanimljivu večer u Klubu.
Prva izvođačica bila je Nadja. Iako mlado ime na novosadskoj sceni, Nadja pokazuje da bi mogla prerasti u nešto zanimljivo, no nisam uspio shvatiti točno što. Na trenutke mi je ličila pomalo i na Dojo koja je trebala nastupati kasnije. No pjesme su joj uglavnom bile veoma kratke, (čini mi se oko minutu) i prekidane na način da ponekad nisam bio siguran jel to kraj pjesme ili bi baš tako trebalo zvučati, što mi je njen nastup činio pomalo zbrkanim. Ipak ako se uzme u obzir da je ovo veoma mlada izvođačica, koja je još k tome zabrazdila u ovakvo eksperimentalno ambijentalno zvukovlje, onda prezentirano nije bilo loše. Čini mi se da joj preostaje još samo vježbanja i vježbanja da bi pjesme poprimile oblik kakav je zamislila.

Puno bolju verziju elektronike, također ambijentalne i mračne, svira Dunja Dačić na svojoj gitari i klavijaturama. Igrom slučaja, i uz pomoć par prijatelja, organizirao sam prvi njezin nastup u Zagrebu i već tada shvatio koliko mi je Dojo kao takva zanimljiva. Slušajući je ovaj puta bio sam puno koncentriraniji na nastup, a samim time i upio više atmosfere koju pružaju njezine pjesme. Mahom su to veoma spore ambijentalne melodije odsvirane na gitari ili klavijaturama, praćene looperom sa kojekakvim beatovima, sintetičkim bubnjevima ili raznim zvukovljem. Ono što mi se osobno veoma sviđa kod nje jest spoj vokala i glazbe u kompletu. Jest da stilski daje naslutiti tko su joj glazbeni uzori (PJ Harvey, Tom Yorke, Patti Smith, Nina Simone, Philip Glass, John Williams su neki od spomenutih na netu) no vješto je uspjela sve to zamaskirati i proizvesti svoj veoma karakterističan zvuk.
Cijeli nastup praćen je i video projekcijom raznih motiva prirode, a preko loopera puštala je i odgovarajuće zvukove, pa ispada da je video gotovo jednako ključna komponenta kao i zvuk koji koristi za nastupe. Također, Dunjin vokal ponekad podsjeti na kojekakve etno pjesme s područja Balkana prvenstveno radi načina pjevanja i tona glasa. Sve u svemu, popratio sam cijeli nastup i mogu reći da su me se neke pjesme veoma dojmile. Kako je u opticaju tek EP sa tri pjesme, nisam upoznat sa ostatkom opusa, no live ih je veoma dobro izvela i to je dovoljno. Grupa Ti nam je uvijek u goste dolazila u najgušćem rasporedu zagrebačkog koncertnog života kada je redovni koncertni posjetilac rastrgan između dva, a ne rijetko i tri, odlična koncerta u istoj večeri. Kosili su se sa Nežnim Daliborom, Disciplinom Kičme, Molly Nilsson, ali uvijek je vaga prevagnula na njih. I ovaj put je dvojba bila između dva odlična koncerta - promocija LP-a Nine Romić i koncerta Nadja-e, Dojo i Grupe Ti u Hatzovoj.Vaga je prevagnula Srbima u korist. Ljubav između beogradske grupe Ti i Zagreba dogodila se već na prvom, sad već pomalo i legendarnom koncertu, u odavno zatvorenom Peronu 8. Ljubav koja se gradila sve ove godine konačno je zacementirana ovim koncertom. Ilija i Trajče su u vrlom kratko vremenu postali najveća mala tajna regionalne underground scene. Njihov sanjarski i topli zvuk, koji se referira na trenutna glazbena gibanja u svijetu, obojen tekstovima na "našem" jeziku, dali su im dovoljnu dozu autentičnosti da ih šarolika ekipa po zemljama bivše Jugoslavije prihvati pod svoje. Stoga ne čude konstantni koncerti u matičnoj zemlji, turneje po Sloveniji, mini turneja Zagreb, Rijeka i Osijek itd. Dečki ubiru plodove svoga rada.Nažalost, ovaj put, kriminalno loš zvuk u Klubu kumovao je samom doživljaju koncerta. No, bez obira na to krcati podrum se nježno gibao na melankolične hitove Sudbina, Naša Drama, Da ti želim dobra jutra, To su samo reči,na uvijek prekrasnu Ke izgoram, a kolektivna kartaza, po meni, uslijedila je prilikom izvođenja pjesama Smejem se i Koliko dana. Ovo gostovanje, grupa je iskoristila za promociju par novih stvari koje su, kako se čini ovako na prvu, malo požestile i pomračile cijelu priču. Vjerojatno skoro slijedi i neko novo izdanje, a do tada - Vidimo se!!!

mario & vedran

terapija // 18/11/2014