Što nam se sprema u Močvari vidjeli smo već u tramvaju u kojem smo zatekli jedno 6-7 pijanih pankera i pankerica u punoj koncertnoj spremi - dignutim irokezama, podrapanim čarapama, par kila lanaca i šiljaka svih profila, i naravno nekoliko demižona vina. Nakon izlaska iz tramvaja su još popišali sve zidove u okolici. Nismo ni sumnjali da hoće. How very punk od njih.

Koncert je bio najavljen za 22h. Počeo je u 23.20h. To je odmah bio razlog za nerviranje jer mi neki moramo raditi pa nam nije baš luda zabava kad sve kasni sat i pol, a predgrupa počinje skoro u ponoć na radni dan. Izgledalo je kao da su se i pijani pankeri umorili pa su zalegli po terasi i malo ubili oko do početka. U Močvari nije bila neka ludilo gužva. Mislili smo da će biti veća kad smo ugledali gomilu ispred. Izgleda da većina tih ljudi nije imala ili željela izdvojiti 70/80 kuna za koncert.

Kad su se na pozornicu konačno popeli Motus, prvo što nam je upalo u oči je bio metalac na gitari. Koji mlatara kosom dok svira. I ima prilično metal dionice. No dobro, Motus su uskoro nastavili u svom stilu. Odsvirali nešto starog, nešto novog. Mene razveselio ono staro jer sam se prisjetila davnih dana, a bome i skužila da znam nešto tekstova. E tom se nisam nadala. Motus su svirali oko 40 minuta, a Hogar je između pjesama najavio da nam u 12. mjesecu u Močvaru dovode Peter And The Test Tube Babies, koji u Zagrebu nisu bili već valjda 10 godina, još od vrlo zabavnog koncerta u KSET-u. Lijepe vijesti.

Nakon Motusa svi su opet izašli na terasu i malo prilegli dok ne dođu zvijezde večeri. Neki su se i bacili u trošak i kod strogo punk merch djevojke i kupili ponešto. Total Chaos su počeli sa svirkom dobrano iza ponoći. Kad sam ih ugledala skoro sam se rasplakala od smijeha. Daj me nemoj zezati! Ne znam koliko je sati pjevač slagao onu svoju frizuru, ni čime, ali svaka dlaka je cijeli koncert stajala na svojem mjestu takvom upornošću da sam počela ozbiljno sumnjati da ima periku. Ovo je stvarno prkosilo zakonima fizike. A hvala bogu bome sam se nagledala irokeza, spajkova i ostalih frizura u životu. Amerikanci valjda misle da su jako angažirani ako stalno seru po svom predsjedniku Bushu. Pa pjevač Total Chaosa treba dobiti plaketu za angažiranost onda. Svaka druga izjava je bila ''Bush ovo, Bush ono...'' O.K. Shvatili smo. Ovako pozerski i sterilan punk koncert nisam već dugo gledala. Ne znam što je bilo neoriginalnije i pozerskije, sveopći izgled i nastup benda ili ono što su ispuštali iz zvučnika. Sve je podsjećalo na neki drugi (bolji) bend, a s vremena na vrijeme su nam priuštili i koju obradu, ''We're Not Gonna Take It'' od Twisted Sisier i ''Attitude'' od Misfitsa. Kao da nam nije bilo dosta kasapljenja Misfitsa u 6. mjesecu. Publika se na početku i nije bila baš nešto zagrijala, ali kako je odmicalo tih sat vremena svirke pred pozornicom se pogo prilično razmahao poradi čega umalo završih na Hitnoj po antitetanusnu injekciju nakon što je na mene naletio neki razdragani panker i gurnuo me preko nekoliko drugih isto takvih koji su svi nosili već spomenute metalne dodatke. Sva sreća, samo površinske ozljede. Prošlo je bez krvi. Nakon završetka bisa, pri odlasku s pozornice, pjevač se osjetio dužnim da nam sa svojom trovremenski taft frizurom, stojeći ispred vrlo šminkerske opreme uz pesnicu uzdignutu u zrak poruči zadnju mudrost: ''Fight the system!!''. Ma daj molim te...

ana // 26/08/2006

> vidi sve fotke // see all photos