Potpuno izmoreni, zadnji dan festivala, odlučili smo iskoristiti tek za tri koncerta. Za neponovljive i jedinstvene The last Shadow Puppetse, End show with Hardwell i Fanfare Ciocarlia, ali i za otkrivanje onog drugog, umjetničkog dijela festivala. Jer Sziget, osim koncerata, nudi pregršt atrakcija, poput cirkuskih, kazališnih i plesnih predstava, predavanja, stand up komedija, te takozvanu art zonu sa brojnim umjetničkim instalacijama i radionicama. Imate i chess tent, ako vas uhvati želja za šahom. Naravno, možete se baviti i ostalim sportskim aktivnostima, rentati bicikl ili primjerice igrati ping-pong. Osim toga tu je i Luminarium-ogroman šator koji pomoću ambijentalne glazbe i igrom svjetla i sjene stvara zen i smirujući doživljaj. Izrazito je popularan i If I die wall na kojem kredom upisujete želje što biste voljeli učiniti prije nego odete na drugi svijet. Zatim, u takozvanome mađarskome selu možete učiti mađarske folklorne plesove i slušati njihovu tradicionalnu glazbu. Od brojnih radionica bi pak izdvojila capoeira workshop, african drum and dance workshop, trbušni ples, salsu, a za jutarnje razgibavanje nude vam se sve moguće vrste yoga. Ako vam sve to nije dovoljno, imate Sziget plažu i Ching labirint. Mogućnosti za tumaranje/tulumarenje otokom i njegovo istraživanje su neograničene. Naravno, bila je tamo i sport tv zona u kojoj ste mogli pratiti Olimpijske igre. Što se tiče koncerata, najimpresivniji pa i ponajbolji, usudila bih se reći na cijelom festivalu, bili su The Last Shadoww Puppetsi ostavljeni zazadnji dan. Fantastično raspoloženi uspjeli su potpuno zaokupiti publiku, dobrano izmorenu od višednevnog feštanja i opijanja. Nisam ih nikada do sada slušala uživo, ali čini mi se da je njima ovo bilo više od koncerta. Alex Turner i Miles Kane toliko dobro funkcioniraju zajedno, da je ovo najbolji dvojac na stejđu kojeg sam ikad slušala i vidjela uživo. Njihova interakcija je savršena, a njihovi se glasovi stapaju idealno poput najfinije melodije. Divlji, prepotentni i fakinski raspoloženi odsvirali su većinu svojih uspješnica. Od Dracula Teeth, The Age of the Understatement, Miracle Aligner, pa do Bad Habits. Odali su počast David Bowieu odsviravši njegovu Moonage Daydream. Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i ovom čarobnom festivalu. Završio je sa Hardwellom i fascinirajućim višeminutnim vatrometom. Završio je sa okusom sreće, ushitom zadovoljstvom i čvrstim obećanjem da ovakvo što moramo ponoviti iduće godine. Ja sigurno hoću. Vidimo se 2017. na Otoku slobode!!!

maja // 28/08/2016