Ovogodišnje, osmo po redu Žedno uho je, čini mi se, veoma dobro počelo sa katarzičnim Red Sparowesima i, hm, razigranim Parenthetical Girls koji su veoma koncizno demonstrirali značenje pretenciozne novokovanice panic pop koja je osvanula u festivalskom promo-materijalu. Pošto živim daleko od Zagreba, baš i nemam tu komociju da odem na bilo koji koncert na koji mi se sprdne, a pogotovo na one koje me zanimaju, a to je stvarno otegotna okolnost kada je riječ o festivalu koji svake godine ugošćuje veliki meni dragih ili u najmanju ruku interesantnih imena iz svijeta glazbe. Dakle, ove godine sam odlučio vidjeti Red Sparowese i Virvel i Man Zero. Kako je na prvospomenutima bilo te srijede, možete pročitati u izvještaju s lica mjesta, dok je petak je bio rezerviran za demonstraciju post rocka na (uvjetno rečeno) domaći način. Dok se rulja sakupljala pred Galerijom među gomilom prijatelja i poznanika sreo sam i Horvija, koji me je kasnije zamolio da napravim ovaj izvještaj budući da si je te večeri malo dao oduška. Koncert su započeli Man Zero koji su, koliko čujem, nedavno snimili svoj debi album. I prema onome što sam čuo, jedva čekam da se zgotovi i izađe da se predbilježim za njega, a naišli su i na veoma topao prijam kod publike. Za razliku od prvog puta kada sam ih vidio u osječkom Mini Teatru prije dva mjeseca uspio sam ih u potpunosti doživjeti, što zbog mnogo boljih i adekvatnijih hardverskih uvjeta u Galeriji, što zbog višestruko nižeg stupnja intoksiciranosti s moje strane. Najviše me je iznenadila stvar na kojoj Elvis(basist) pjeva spojen na delay, što njihovom soundu daje jednu eteričnu dimenziju i dobro im paše. U svakom slučaju, pred Man Zero je svijetla budućnost. Veoma svijetla. Virvel mi je postao jedan od omiljenih bendova s ovih prostora još kada sam čuo njihov prvi album. Drugim albumom Sa Dna su dodatno učvrstili tu poziciju. Kako ih nikada nisam imao prilike vidjeti uživo, stvarno sam željno iščekivao njihov nastup. Kako je Man Zero digao letvicu te večeri, bojao sam se, jer znate kako je kada vam drugi bend podbaci u odnosu na prvi, ili kada prvi bend zasjeni drugi. Na svu sreću, ove večeri nijedan od ta dva scenarija nije bio slučaj, barem što se mene tiče. Virvel su također odlično odsvirali naramak svojih stvari s naglaskom na materijal s prvog albuma, no mislim da su dobro probrali stvari iz svog repertoara za ovaj koncert. Čuli smo Hodamo, Idemo u Kraću šetnju..., Opet jutro, Das Boot, Brzi svemir i druge uspješnice. Za kraj su čak odsvirali obradu Otisa Reddinga. Tijana je pjevala kao anđeo i pritom joj zavoj na desnoj ruci nije smetao da odsvira bas. Kao i ostatak benda, uz takvu publiku morali su biti raspoloženi za dobru svirku. A i stvarno je lijepo tako lijep glas napokon čuti uživo. Njihov prvi nastup u Zagrebu nije mogao bolje proteći, a i ja moram priznati da sam se doma vratio sa smješkom na licu.

vinko // 16/05/2007

> vidi sve fotke // see all photos