Zainteresovanost koja postoji godinama za bendove i albume koje svrstavam u omiljene, a koji se nalaze na mojim bedževima, u "Ribnici" su večeras zasvirali svi zajedno i smjenjivali se, uz određeno podsjećanje na neki početak vizuelnog istraživanja, a muzika je bila početak svirke benda koji se slušno prilagođavao novonastalom trenutku u kojem će bend stvarno zasvirati, neko novo čudo koje prijeti jačinom da sruši sve pred sobom. Zvuk Repetitor-a na početku koncerta je istinski zvuk stanja u kojem muzika ovog benda postoji u prostorijama u kojima vježbaju, stvaraju istu, a ne neki slučajan susret, pokušaj, proba, nešto drugo.
Prilika da se upozna jedan takav bend kao što je Repetitor znači da će slušaoci imati priliku da, osim što znaju sve pjesme, ako ih znaju, čuju i muziku koja se stvara u Beogradu danas, stvarala se juče i prije desetak godina. Taj istinski zvuk Beograda koji je prepoznat kod Repetitora je i večeras bio prilika da se čuje, ali u Podgorici. Ništa više od toga, ljubav prema muzici, život u Beogradu. Svakako gomilanje bendova, generacijski različitih, čine Beograd glavnim gradom u tom muzičkom smislu, i dan danas, i on će postojati zauvjek.

Kablovi, pedale, pojačala, mikrofoni su počeli da proizvode zvuk čineći jedan kontinuitet buke u stilu benda High Rise sve dok nije sugerisano iz publike da je glas pjevača nedovoljno prepoznatljiv za slušaoce koji žele da čuju izgovor, do tad nas mentalno pokreće više nego što treba, ali to se promijenilo te je glas pjevača i gitariste došao do izražaja u smislu poruke koju je prenio toncu da se ta sugestija publike uvaži.
Svirka se nastavlja. Lom bubnjeva koji bukvalno pucaju pod palicama, zvuk bas gitare koji je sve dalji od onoga kakav je on bio u EKV-u na primjer, određena udaljenost od bendova te generacije i prije njih je nešto što je ostavljeno da postoji u publici kao iskustvo slušanja muzike sa kojim se ona poigrava instrumentom.
Gitarista sa svim elementima dobrog zvuka efekata u pedalama. Muzika Repetitora na ovom koncertu je zvučala dosta nametljivo da zainteresuje pojedinca za neka dublja osjećanja doživljenog u svim mogućim periodima života, pomalo stavljajući u prvi plan određene dileme benda, slobodu iskrenih emocija od najranijeg djetinjstva do trenutnog sebe, pružajući priliku publici da se sluša bend uživo koji pomjerajući granice svirkom stvara neku novu priliku za slušanje njihovog izdanja ili snimka.

Komunikacija između publike i benda je u muzici dominantno distorziranih gitara, te publiku možemo tako i doživjeti, pomijera se naprijed u njihovom shvatanju promjene, izgovara riječi naglas zahtijevajući od benda da sve bude izvrgnuto.

edo žuđelović // 09/12/2022