Prošle se subote, točnije 26. 09. 2009. na igralištu Tošina u Voloskom održao koncert mladih i relativno nepoznatih bendova iz Rijeke, Opatije i Zagreba. Naravno da smo jednostavno morali prisustvovati tom koncertu, jer kako velike - tako pratimo i istražujemo i bendove koji tek započinju svoje glazbeno stvaralaštvo i proboj u veliki svijet domaćeg show businessa (možda i svjetskog, zašto ne?).

Koncert naziva Ulet u jesen održao se pod pokroviteljstvom Udruge Rijeka 051 s ciljem da mladi neafirmirani bendovi dobiju šansu pokazati svoj muzički izričaj pred publikom i steknu rutinu live nastupa, a usput da se i svi mi dobro zabavimo i zadovoljimo našu potrebu za uglavnom alternativnom vrstom glazbe kojom su nas dotični bendovi i uspjeli počastiti. S obzirom na preranu satnicu početka koncerta (17:00 h!) i naših obaveza nismo uspjeli poslušati prva tri benda: Kult, Rotten Apple i Larvu, svi iz Rijeke, ali smo zato od posjetitelja načuli nešto o njima. Dakle, Kult je rock bend iz Rijeke koji je predstavio svoj hard rock muzički izričaj, Rotten Apple iz Rijeke baziraju svoje muziciranje u grunge stilu pod utjecajem Nirvane, a Larva je totalno-ženski bend, također iz Rijeke, vrlo atraktivan vizualno i glazbeno. Svojih su par pjesmica odsvirali kratko, ali ne i slatko, već žestoko u pravoj dobroj punk maniri i toplo se nadamo da će ove tri cure (koje iz milja mi riječani zovemo larve) nastaviti svoje muziciranje barem još 30tak godina i samim tim utjecati na domaću glazbenu scenu, ali i na svijest mladog ženskog roda da uzmu instrumente u ruke i pokažu što mogu, žele i znaju.

No Army iz Rijeke je sljedeći bend koji se predstavio. Također su iz Rijeke i praše pravi sociološki punk. Svoj glazbeni izričaj baziraju na bendovima kao što su Sex Pistolsi ili Casualties, a u njihovim pjesmama jednostavno prepoznajemo i utjecaj riječkih starih punk snaga Termita i Građanskog Neposluha. Hvalevrijedno lokal-patriotski, garažno i vrlo simpatično za poslušati. Nakon žestokih mladih punkera na red nam dolazi Crematorium, heavy/trash metal bend iz Rijeke, vrlo žestoki i nadobudni dečki koji su na podij dovukli i ljubitelje ove vrste glazbe, pa smo svi mi prisutni jednostavno uživali u njihovim razmahanim svježe opranim kosicama koje su dominirale ispred stage-a.
U izvedbi pjesama Crematoriuma slobodno možemo zaključiti da su rasli na Metallici i Judas Priestu.

Nakon Crematoriuma predstavili su nam se Tandemi prošlog sjećanja, bend iz Opatije koji u svojem sastavu ima dva muška vokala, sviraju odličan rock, a i tekstovi su više nego zanimljivi. Ovaj simpatičan bend ima već dosta velikog iskustva u live nastupima što su i uspjeli dokazati izuzetno kvalitetnim nastupom na Tošini. Vokali su nas, osim dobrim glasovnim mogučnostima, uspjeli i razveseliti svojim dinamičnim akrobacijama koje su izvodili pred oduševljenom publikom. Prisutni posjetitelji se nisu mogli oteti dojmu da će ovako rasplesan i melodičan bend imati blistavu glazbenu budućnost. Tandemi prošlog sjećanja je ime koje svakako trebamo zapamtiti. Nakon jako dobrih Tandema na red nam dolaze ništa manje bolji What The Funk, mladi bend iz Rijeke koji je također dosta poznat u ovim krajevima i imaju više od 10tak odrađenih koncerata iz sebe. Bend se može pohvaliti izvrsnim basistom i dinamikom svojeg muziciranja, a i trudom u iscrtavanju svakojakih simbola flomasterom koje su članovi simpatično ponosno nosili na svojim dijelovima tijela (rukama, nogama i prsima - ništa vulgarno, naravno). Slušajući What The Funk ne možemo se oteti dojmu da su godinama preslušavali Blood Sugar Sex Magik i One Hot Minute od Red Hot Chili Peppersa. Abergaz je sljedeći bend koji se popeo na stage. Buntovni mladi punkeri iz Zagreba uspjeli su privuči pažnju svih prisutnih posjetitelja kvalitetom zvuka i pjesama koje su nam servirali, ali i činjenicom da je ovo još jedan od bendova koji nije tako nepoznat u Hrvatskoj, ali niti po BiH i Sloveniji. Iza sebe imaju mnoštvo koncerata, zanimljivi su, nadobudni, tekstovi su im maltene filozofski, a simpatično dominantni (i oblajhani) vokal je sigurno sate provodio gledajući spotove Iggy Popa i skidajući njegove plesne korake. Bez zamjerke - bend koji zna pokazati svoju kvalitetu. Stoga sam s veseljem donirala par kuna u box za Abergaz koji se nekako (našim donacijama) treba vratiti u Zagreb.

Nakon Abergaza predstavio nam se Monox, peteročlani i vrlo žestoki trash/death metal bend iz Rijeke. Ljubitelji metala su ponovo došli na svoje, a i neljubiteljima metala je ovaj bend zapeo i za oko i za uho.
Osim izvrsnog metala kojim su nas osupnuli pohvaljujemo i njihove tekstove pjesama inspirirane djelima Stephena Kinga i E. A. Poea. Za kraj nam ostaje Diamond Dust, heavy/trash metal bend iz Rijeke čiji su izlazak na stage metalci Rijeke i okolice s oduševljenjem dočekali, jer su očito rado prihvačeni i vrlo popularni među ljubiteljima ovakve vrste glazbe. Bend se predstavio odličnom svirkom, a u izvedbi njihovih pjesama promalja se utjecaj Ragea i Metallice.

Koncert je završio oko ponoći. Ne može se reći prerano s obzirom da je cijelo zbivanje započelo u 17:00h, ali prerano za mladce željne zabave i druženja. Sve u svemu dosađivali se nismo, dapače!...neki od izvođača su pokazali zavidnu profesionalnost, a svi zajedno su pokazali pravi hvalevrijedan entuzijazam u procesu svojeg muzičkog bivstva koji je, doduše, tek na početku, ali se nadamo da ih to neće omesti da i dalje budu kreativni, nadobudni i da ulažu maksimalan trud u svoje glazbeno stvaralaštvo.

sandra vučetić // 02/10/2009