Ne, nisu samo zbog grljenja pridobili simpatiju recenzenta. ST!llness doslovno zaslužuje izaći iz sjene TBF-a, te se upravo nadam novim albumom Globalno zatupljenje: Paket za preživljavanje da će svima hrvatskim ljubiteljima optimizma navući štit preživljavanja krize te istodobno ih nasmijati i dobrano nabrijati protiv politike i žute štampe. Možda najbolji sažetak rečenoga je premijera videoprojekcije za Katarzu - pjesmu s albuma koji se od srijede 4. studenoga može kupiti u cedešopovima. Pogledajte premijeru spota u Močvari (Nota bene: zabranjeno za prikazivanje putem TV postaja):



Puni nade u ovaj svit pravde, jer ST!llness jednostavno mora početi djelovati šire i u tom smislu zrelije. A rekao bih da, sve što ih dijeli od planetarnog the beat fleet uspjeha, jesu još par hitova. Analogirao bih to sa situacijom s kojom su se TBF sreo nakon Ping ponga, onda je uslijedo televiziji prikladna Genije, s kojom su se popeli na ljestve hrvatske estrade, takoreći (ne u kontekstu ''za šire mase'' već u kontekstu ''popularni''. No, proučimo osobine koje potpuno diferenciraju ST!llness od potonjega, što je upravo prikladno zbog aktualnih koncerata obaju hip hop skupina u močvari.

Ma nije nikome cilj usporedba, ali nemoguće je ne vidjeti zlatnu poveznicu.



One vocal bend, ST!llness, ima potpuno skočnog Yurija čiji socijalni angažman u lirici premašuje uobičajene glazbeno socijalne norme. Potpuno je nježan što sam već pojasnio u uvodu, da je šestoricu članova nakon pjesme Blues za moju majku redom zahvalio poljubivši ga ili naslonivši mu glavu o ramena. I male geste se uveliko cijene.

Posebno se rastopio vidjevši klinca od negdje 8 godina na ramenima svog oca. I srdašca ostalih prisutnih bijahu odrapana. Ali to je samo logično kaj ne? Siguran sam da će mladić u srijedu, od kada se prodaje album službeno, kupiti svoj primjerak pod popustom, i osjećati sretne posljedice ostatak života. Nusefekt života, zasigurno bi se Yuri s tim složio.



D ekipa je zdušno pjevala sve pjesme iako ne vjerujem da su im to bili osobni prijatelji i rođaci. To je najviše došlo do izražaja na Ulicama moga grada trubaduri pjevaju mandoline i gitare pod prozorom sviraju, te na refrenu iste pjesme. Gotovo dva ipo-satna svirka ostavlja najiskreniji dojam dostojne nade za hrvatsku hip hop scenu - i gle li čuda, opet iz Splita. Ima valjda nešto pingpongovski u tom gradu. Kad sam već kod teme regionalizacije i kvartizacije, spomenut ću da su dva člana iz moje rodne Savice, Trnje, Zagreba, a i neki su članovi iz Slavonije, ili uglavnom želim istaknuti nediskriminatornu politički korektne korijene postave.

Još jednom kažem uglavnom, lijepo ih je čuti, i vidjeti, a pogotovo do izražaja dolazi njihova koncertna stvarnost. I da, tko zna hoće li ikada više cijena im biti 40 kuna, ali k'o da je i to bitno, i ja kažem.



Nemojte biti tužni, zato imate dobar dio koncerta uprizoren ovdje, na pikselima i zvučnicima osobnog računala. Što može obični smrtnik poželjeti više, možda još i ako postane produhovljen i više socijalno angažiran nakon ST!llnessa, još i bolje.

marin // 01/11/2009

> vidi sve fotke // see all photos

PS: A što reći nakon, kad se sve dogodilo za vrijeme. Post scriptum tu nema smisla. Bolje ST! od PS.