Prošlu nedjelju u koncertnoj dvorani Lisinski, dva puta u jednom danu, održala se čudna manifestacija - presjek nekih od najpoznatijih songova iz najpopularnijih mjuzikala koji su ikada prošli kroz Broadway, ili došli do velikog platna. No puna dvorana je sasvim sigurno očekivala nešto drugo, a ne klince iz srednje škole koji su, mora se priznati, uložili silan trud, otpjevali neke pjesme, kod nekih se izvukli uz pomoć playbacka, ali bez obzira na sve ono što su nastojali pokazati - uz malo vremena i puno presvlačenja i slaganja na pozornici, teško je naći opravdanje za odabir takve dvorane, i stavljanje takvih cijena. Dati između 200 i 260 kuna, za predstavu koja bi se u najboljem slučaju smjela naplatiti 50 i odigrati u nekom manjem prostoru, plod je uspješnog marketinga i odavanja jako malo pravih informacija o samome događaju. Prije te nedjelje jedino što se moglo znati o svemu tome je bila štura obavijest da se radi o uratku koreografkinje Mojce Horvat, vrhunski spektakl u kojem sudjeluje 40 plesača i pjevača - sa dodatnom energijom ispoljavanja na površinu nekih od najpoznatijih pjesama koje su izašle iz okvira mjuzikla, i oduševljavale svijet u posljednjih 50-ak godina. Mjuzikli poput Cabareta, Chicaga, Kose, Briljantina, Plesa Vampira, Pjevanja na kiši su sami po sebi teški i poznati, i nose sa sobom teret prepoznavanja i omiljenosti među mnogim generacijama. Teško je zaključiti koliko je sve to krivnja organizatora, a koliko ljudi koji stoji iza realizacije ovog projekta, no najviše čudi činjenica da je taj isti događaj održan u Sloveniji, u uglednoj Cankarjevoj dvorani, nakon kojeg su se mogli naći bezbrojni komentari i nevjerica ljudi na Internetu. Doduše to sam otkrio nakon te nedjelje navečer, pa ne mogu zaključiti koliko je bilo vremena da se tako nešto otkrije. S obzirom na mjesto održavanja i takvu najavu, nije bilo previše sumnji oko samoga nastupa. U Sloveniji se cijena popela i nešto više, na 45 Eura, a višednevni nastupi, i nevjerica poslije toga ipak nije stigla do Zagreba. Sve je ostalo obavijeno velom tajne. Publika je zvučno negodovala poslije nastupa, neki su išli tako daleko da izvlače velike riječi poput skandala, a neki ljudi su se odlučili obrušiti na mlade izvođače. Na njih je pao najveći teret, jer su oni bili ispred publike, jer su oni fizička prisutnost koju je bilo najlakše napasti ili povlačiti po podu. I teško je reći da su bili izvrsni, ali nisu posustajali, plesanje je bilo korektno, pjevača je bilo koliko je bilo, pa se playback uključivao na nekim pjesmama, ali mladi izvođači su odradili svoj posao, i da su se nalazili negdje drugdje, i da su okolnosti bile drugačije, vjerojatno bi dobili i puno bolji odgovor od publike.
Jer na njima ne smije ležati krivnja, niti ih se treba dizati u nebesa. Ali malo jači pljesak ne bi oštetio ničije ruke, koje su nažalost prejako osjećale gubitak novčanica koje su otišle za ovaj nastup. I što reći na kraju, ljudi koji stoje iza nastupa su uspješno nasamarili publiku, bez previše uloženog truda ili novca. I to je svojevrsan uspjeh, kojeg se ne bi posramili ni najbolji marketinški stručnjaci iz Mad Mena. Naravno bilo je nešto lakše uspjeti u tome kada se uzme u obzir reputacija koncertne dvorane Lisinski.

robert tabula // 15/12/2009