Ove srijede, točnije 1. prosinca, Distune Promotion je u Klubu Place predstavio austrijski bend NI čiji sastav čine četvorica mladih austrijanaca, kreativnih i u svojem muzičkom izražavanju - vrlo alternativnih.
Tako su nam se u pravom glazbeno-scenskom performansu te večeri predstavili žestoki Manuel Mitterhuber, Tobias Hagleitner i Gigi Gratt na gitarama te podjednako žestok (ako ne i više) Martin Flotzinger na bubnjevima. Uz vrlo zanimljiv, ujedno i vrlo zabavan, Fantasy/Astronauten outfit (bijeli kombinezoni s kapuljačama, savitljive plastične cijevi usisavača ili veš mašine omotane oko tijela, improvizirane astronautske kacige plastičnih čaša i polovica globusa, neizostavna alu-folija), NI su svojim nastupom uspjeli pružiti probranoj riječkoj publici izuzetno nekonvencionalan muzički događaj koji bi se, recimo, mogao usporediti s kaotično apsurdnim valcerom upakiranim u muzički doživljaj izvanzemaljske kategorije (mislim, ne mogu to usporediti, ali doživjeti NI uhom, okom i duhom - zvuči nekako tako). Izraz 'upakiranim' u prethodnoj rečenici nikako nije doslovan, jerbo se NI ne može čak ni upakirati u nešto, energičnost dinamično kaotične zaigranosti ovih virtuoza novog doba slobodno gospodari cijelim svemirom našeg uma, upravo u skladu i neskladu zvuka i ritma koji se vješto (ali i karikirano nevješto) isprepliću u slušateljevom poimanju glazbe ovog benda.
Uz melodiozno slušljive uvode njihovih instrumentala, polako ali sigurno NI nas vodi prema kaotičnim i dinamičnim ritmovima, bučnim i žestokim rifovima uz efekte performiranja zvuka gitara, pa onda opet povratak u nešto opuštenije disco, jazz, trash metal ili punk muzičke pravce. U sat vremena dojmljivog muziciranja nestašnih austrijanaca koji su na stage-u uspjeli popiti svaki po par litar piva (nešto malo se i prolilo u žaru nastupa), riječka publika nije uspjela skriti oduševljenje što je bend pokazao zavidno znanje hrvatskog jezika, pa su nas tako pozdravili i sa 'dobro veče', ali i sa 'dobar dan', pitajući se što je od toga točno, a što nije...Pitanje je ostalo visjeti u zraku bez odgovora, naravno. Netko iz publike (netko manje zbunjen od ostalih) ih je uspio pozdraviti sa 'guten abend', a kako je koncert odmicao - NI su se uspjeli par puta i zahvaliti na našem lijepom jeziku. Mi smo se, pak, uspjeli toliko opustiti da smo na to čak i zapljeskali. Neki su otišli toliko daleko da su pustili neartikulirani zvuk odobrenja iz grlašaca.
U žaru njihova muziciranja i lakoći našeg prisustvovanja poslušali smo dramatične, u jednom trenutku vesele, u drugom tugaljive, vrlo bučne, vrlo nekonvencionalne, vrlo kaotične instrumentale: Sarajevsko, Toby In The Rain, Cindarella Dance, Sümitüphonie, Primulaceae, Verschwindikovski, Fülütfondü,... Ovaj jedinstveni i nimalo zbunjeni bend uspio je čak natjerati publiku da ih pozove na bis! Zvuči nevjerojatno, ali inzistirali su (pristojno i simpatično, naravno) primjetivši, valjda, da ipak pokazujemo znakove života, da se pokušamo glasati kao da zaista, zaista želimo da nam oni još štogod odsviraju. I uspjeli smo nakon par pokušaja! NI je, svjestan svoje nepokolebljivosti i svoje kvalitete, napravio veliki korak u 'obrazovanju' riječke glazbene publike.
Nakon toga, sve je nekako išlo glatko...Dečki su završili koncert, mi smo ostali nekako nasmiješeni i ispunjeni nekom finom kozmičkom energijom, oni su se presvukli iz svojih astro kombinezona i stopili se s nama, upravo muzički oplemenjenima, u veselom čavrljanju, ispijanju piva, druženju i koječemu još...

sandra vučetić // 04/12/2010

> vidi sve fotke // see all photos