Izuzetno hladna subota bila je kao savršena za jednu trash punk večer. Onako, old school, kao nekada. Koncert se održai u prostoru Pogon Jedinstvo, pet metara dalje od Močvare. Prostor koji može primiti nešto više od stotinjak ljudi nalazi se na prvom katu, ambijent odličan za manje svirke. Čim su se skupili ljudi i bendovi oko pola deset, počelo se s naplatom ulaza (20 kn, dakle, za svačiji džep), a bendovi su s gitarama na "gotofs" čekali da krenu. Prvi bend sastavljen od žena. Iznimka je bubnjar Njec, vokal/gitara Abergaza koji u Dvajzdeka špeka otkriva svoju žensku stranu. Cure su odsvirale nekolikopočetničkih uradaka s obzirom na to da sviraju razmjerno kratko, a ovo im je bio debitantski nastup. Vidjelo se da imaju malko treme, no publika ih je nakon svake pjesme nagrađivala aplauzom, pa je i ta nesigurnost nestala. Ekipa se našla u starom riot girl zvuku, koji zvuči totalno trash i osjetno vuče na početak osamdesetih. Meni se baš svidjelo, pogotovo pjesma Bez dozvole. Pozvani su i na bis, pa su još jednom odsvirali, ako se ne varam, "You're so funny". U repertoaru se našla i pjesma "Ne zovi me slatkica", koja je izašla na novoj kompilaciji hrvatkih punk girl fronted bendova pod nazivom PMS.
Nakon što su cure "oderale" svoje, prostor se popunio jer nastupala je Lobotomija. Lobotomija je mladi zagrebački bend koji se fura ne punk rock s violinom (i violinist odlično svira!), gledao sam ih u Brazilu početkom ove godine. U publici je dominirao pojedinac iz benda Hren, koji je svoom pojavom premašivao svoje vršnjake. Dečki su popularni u svom društvu, jer u prvim redovima bili su uglavnom prijatelji. Ne želim da ovo pogrešno protumačite, kao nekakvu lošu kritiku da su tako očajan bend da ih slušaju samo frendovi. Ma kakvi! Dečki su odlični, samo bih im savjetovao (iako me za savjet nisu pitali) više svirke i intenzivniji rad (pod hitno nešto snimiti!). Na ovom koncertu promovirali su EP "Nema veze s tim", no želja većine je pravi album. Imam osjećaj da bi ovakav bend bio dosta dobro prihvaćen na sceni i da bi mogao puniti i veće klubove širim rasponom fanova, a ne samo frendovima. Dobre kritike imaju, dobar rad i kvalitetu imaju - trebaju samo malko zapeti. Odsvirali su Knap (mislim da je izašlo na demo albumu), Hitler, Tvornica, Tramvaj, Saturday night... Završili su s pjesmom Rešetke, no nije to bio kraj koncerta iako se publika, nažalost, počela razilaziti. Ostala su još dva dobra benda iz ravne nam Podravine. Treći su nastupali koprivnički melodični street punk Barkod (neću koristiti izraz popeli se na binu, jer bine nije bilo). Momcima je ovo bio prvi zagrebački koncert, a malobrojnoj publici predstavili su se pjesmama s dva demo albuma koja su izdali. Počeli su s tradicionalnom Nemamo sliha, bilo je i Pismo vladi, Live TV-a, Stojim sam... Odsvirana je za Tunu i Svoga tela gospodar od Mikrofonije, te sretna zvijezda od Dolibasije. Završili su svojom pjesmom Ljubavna, po meni jednoj od naljepših ljubavnih punk pjesama na hrvatskoj sceni. Pred još malo ljudi nastupa posljednji bend ove večeri, a to je đurđevački street punk Zelena radost koji već godinama uveseljava publiku. "nema veze, nek nema nikoga. Nama bu veselo" konstatirao je pjevač Marko i show je mogao početi. Dečki su odvalili u manje od pola sata sažestokim repertoarom Sanduk svetinja, Army fuck, Mi, Blu je plavo, te dobro poznatom Himnom. Napomenimo samo da su dečku uletjeli kao zamjena za Crveni šlic iz Bihaća koji nisu mogli doći, a ovaj alternativniizbor bio je pun pogodak. Do ponoći je svirka morala biti gotova, tako da smo se razišli ko pepeljuge, da se slučajno ne bi pretvorili u bundeve ili tako nešto. Bila je baš neka čudna večer - odlična svirka, ne previše ljudi, prisustvovao je i Fistra s distribucijom, atmosfera je baš bila nekako "devedesete", a ja sam našao dvojnika (slikali se za trajnu uspomenu). Čuvaj se svijete, postoje dva Mateja Perkova!

matej perkov // 15/12/2010