Play on, motherfucker!

Najavljeni prvotno za Dom sportova pa naknadno, pretpostavljam zbog slabe prodaje upadnica, na ne samo moju veliku žalost, prebačeni u manji klub (nije do Tvornice, stvar je samo u ideji, principu i ultra gužvi, a skoro sigurno i parama), Fun Lovin' Criminals (FLC za prijatelje) su 11/03 donijeli dašak onoga što smo gledali često gledali u kultnim filmovima Matrina Scorsesea, za svojom žličicom začina. Kulerstvo na mafijaški način i humor na način najboljih svjetskih šarmera, bili su prisutni u svakom pokretu Hueya (u daljnjem textu FLC#1), i to mi je osobno bilo jaaako zabavno. Bez ulizivanja publici prokušanim metodama tipa "You city is great", spomenuvši ime države u kojoj tu večeras svira samo jedanput, FLC#1 je u svakom pogledu neodoljiv igrač.

Očekivano, Tvornica je bila prepuna. Dok smo se još jebali u redu za jakne i cugu ("Trebalo bi zabraniti naručivanje džus vodki, koktela i sličnih pizdarija! Il pivo il kola!" mudro je primjetio momak ispred nas), momci, su započeli sa prvom numerom svojega prvoga albuma izdanog prije 8 godina koja nosi ujedno i naslov samog benda. Šarajući po svojoj bogatoj diskografiji oduševljenje publike se sve više pojačavalo, pogotovo jer je većina repertoara sadržavala stare stvari. Uz nezaobilazni njihov najveći hit "Scooby snacks", raja se najviše popalila na "Smoke 'em" (što su neki Radnici odma i poslušali pa se specifičan dim počeo širiti dijelovima Tvornice) i "King of NY", a i žešći momenti bilo gitarističke bilo repajuće prirode su, štono bi se kazalo, bili popraćeni vrlo dobrim odazivom. Preko posvete Mr. Barryju u "Love Unlimited" i mog personalnog favorita "All for self", otprašili su između ostalog i "Loco" (tako je FLC jedinicu naime majka zvala kad je bio mali, saznali smo), "Methadonia" (što je zvučalo kao Makedonija!), a bilo je i par komada sa posljednjeg albuma; "Too Hot", "Baby", "Beautiful"...

Problem cijelog koncerta, kako mi se sada čini, je u samoj biti FLCa kao institucije. Oni JESU dobar Bend i imaju dobre stvari (5 albuma od koji su zahvalni materijal za rađenje jedne 80 minutne, stvarno dobre, kompilacije (provjereno)). Činjenica je i da su u jednu ruku stvarno unikatni (usporedbe s G. Love-om stoje do neke granice) i zbog toga imaju moj respect. Ali upravo zbog tog svog kul stava, kao da ne uspijevaju, odnosno u meni barem nisu, opaliti po onom gumbu iznutra nakon čega ću reći da sam se stvarno osjećao povezan s njima tu večer. Mislim, ipak je većina njihove glazbe u biti neka verzija jebozovnog funka na mafijaški način, što je gušt slušati doma, u autu ili u krevetu sa suprotnim (ili istim, kako god tko već preferira) spolom, ali i nije neki đir to gledati na stageu. Iako dečki dobro izgledaju, vrlo dobro sviraju (Fast tj. FLC #2 koji svira klavijature jednom, a trubu drugom rukom je priča za sebe, af kors), a uz dobar zvuk i dobru rasvjetu nisu bili ni loši za pogledat, ipak, grozno mi je reći, nisu nešto yeaaaah, if u know what i mean. Tako da će mi netom održani koncert ostati samo u sjećanju (primjetite da ispred nema nikakakvog pridjeva tipa "ugodnom", "genijalnom" ili čak "nezaboravnom"), a o tome da će ući u nekih top koncerta 2004 godine, čak i da ne vidim PJ Harvey i Pixies ovo ljeto, mislim da nema ni govora. Ipak, jednom dok ću biti sa svojom boljom polovicom na nekoj plaži u Mexicu, a oni će svirati na obližnjem stageu, mislim da ćemo se puno bolje kužiti....

sale // 16/03/2004