Nakon pet godina Misfits su opet posjetili Zagreb. Ovaj svima dobro poznati američki horror punk bend koji praši punk u stilu hororaca B produkcije nastupio je u zagrebačkom klubu Boogaloo koji je bio pristojno ispunjen (koncert nije bio rasprodan). Ovaj bend iz New Jerseya je na sceni gotovo trideset godina, imali su nekoliko izmjena u postavi i promoviraju novi album "The devil's rain!". Zanimljivo je reći da je samo vokal - bivši basist Jerry ostao iz originalne postave, dok su bubnjar i basist novi (čak mislim da nisu ni bili u Zagrebu prije 5 godina). Kasnije mi je organizator ukazao na pogrešku, spomenuvši kao je gitarist Dez Cadena (ex Black flag) član sadašnjih Misfitsa od 2001. Čudno, prije nekoliko godina u Zagrebu mi je izgledao totalno drugačije - čovjek valjda promijenio image, a ja sam ionako kratkovidan. Još jednom isprike organizatoru na počinjenim pogreškama. Koncert je oko 9 sati otvorio zagrebački bend Eksodus, koji je dao sve od sebe da zagrije publiku obradama punk evergreena (Paraf i sl.). Koncert je privukao pažnju mnogih obožavatelja Misfitsa (starijih i mlađih) iz cijele Hrvatske, tako da su mnogi hodočastili tog dana u Zagreb i okupirali prostor oko kluba Boogaloo već od sedam uvečer, cugajući pivo i družeći se s frendovima koje rijetko viđaju.Ušao sam u Boogaloo taman dok su dovršavali svoj nastup,nije mi bilo previše žao jer sam ih gledao već desetak puta. Da su bili solidni i da Tomi i dalje odlično nosi svoje godine, u to sam itekako siguran. Nakon njih na red je došlo iznenađenje - slovenski bend koji praši irsku muziku, a za koji gotovo nitko nije čuo. Riječ je o sedmeročlanom bendu Happy ol' McWeasel, dolaze iz Maribora, sviraju već četiri godine i odlični su! Jako su slični hrvatskima Paddy Allstars, s iznimkom da u bendu imaju i jednu harmoniku. Repertoar što se tiče pjesama sličan kao kod večina ovakvih bendova - koliko sam uspiočuti, bile su uglavnom obrade (Drunken lulaby, Devil's dance floor, Drunken sailor...). Vokal benda Gregor (nema veze s degeneričnom crnom ovcom s Tele2 reklame) oduševljeno je paradirao binom i bio je sav izvan sebe od sreće što je u Zagrebu. Publika se tokom njihovog nastupa namnožila ko katolička mladež na papinom dočeku, a svi su uživali drmusajući se na taktove irske muzike. Dernek je bio sve žešći i mlađarija u prvim redovima započela je i ples, i taman kad je bilo najbolje dečki su se pozdravili i otišli. Treći bend i zvijezde večeri bili su Misfits. Jako me zanimao njihov nastup - gledao sam ih također u Boogaloo prije pet godina, sjećam se da je tog dana u Dugavama bio koncert KUD Idijota na festivalu Dugave Open Air, pa smo nakon ludog poganja u blatu na dugavljanskoj livadi svi krenuli u Boogaloo. Baš smo bili zmazani ko male svinjice! Zmazani, i sretni. Kakvi su tada bili Misfits? S obzirom da ih volim bilo mi je svejedno za ubrzane pjesme, loš zvuk i nastup koji je većina ljudi popljuvala i proglasila najgorim nastupom nekog poznatijeg punk bend u Zagrebu ikad. Sada su došli opet kako bi se predstavili novoj punkerskoj generaciji fanova, te eventualno ispravili loš dojam pred starijom generacijom koja im nije oprostila loš koncert. Nažalost, takvi loši dojmovi se teško ispravljaju, jer većina ovih starijih nije niti došla (razočarani od prošli put), a i upad nije bio baš jeftin (150 kn u pretprodaji!). Misfits su svirali nešto više od sat vremena. Počeli su pjesmom Halloween i odmah je nastao urnebes u prvim redovima - ja sam stajao lijepo s pivicom iza kako bih mirno i kritički sagledao cijelu svirku. Bilo je dosta kultnih starih stvari (American psycho, Astro zombie, Where eagles dare, naravno nenadmašiva Dig up her bones). Bila je i obrada od Black flag "Six pack", te još jedna stvar koje se zbilja ni pored najbolje volje ne mogu sjetiti. Odsvirane su i dvije-tri novije pjesme s albuma "The devil's rain!". Iako sam uživao u slušanju dragog mi benda, moram reći da smo ih cijelo vrijeme pomalo negativno kritizirali. Pjesme su bile ubrzane, sve to djeluje nekako isforsirano, te kako bi rekao moj frend Vid "To jednostavno nisu oni...". Jesu li ili nisu oni, ne znam - nisam gledao koncerte u staroj postavi, niti sam gledao koncerte u nekim drugim destinacijama. Prema ova dva koncerta koja sam gledao u Zagrebu mogu temeljiti čitavo mišljenje, koje zapravo i nije previše bitno. Meni ne treba mnogo za sreću, bilo mi je sasvim dovoljno biti u dobrom društvu i gledati bend koji volim ma kako loš bio. Iako će mnogi i nakon ovog koncerta sasuti hrpu kritika, dobar dio publike ipak se jednostavno opustio i uživao, ne pridajući mnogo pažnje analizama glazbene poslatice kojoj su upravo svjedoci. Naposljetku, bivšeg vokala Danziga imali smo prilike gledati prošlog listopada (bend Markya Ramonea). Kao i prije pet godina, Jerry je još pola sata nakon svirke obožavateljima djelio autograme. Ljudi su davali ulaznice, majice, potkošulje, torbe, čak i novčanice i osobne iskaznice kako bi im se idol iz Misfitsa potpisao za uspomenu. Oni sretniji užicali su i bubnjarske palice, a meni je set lista nažalost izmakla. After party trajao je još dugo u noć, a kući smo se vratili u ekstra veselom raspoloženju.

matej perkov // 11/06/2011