Poznati hitovi s kraja osamdesetih Luka, pjesma o zlostavljanom dječaku i Tom's Diner, zaraznoga pjevušećeg ritma, majka mp3 formata *, pjesma koja savršeno dočarava jedan trenutak u danu.....čuli smo ih mnogo puta....no pjesmarica Suzanne Vega, osim par hitova sadrži pravo malo bogatstvo.

I nekako me povukla da ju istražujem u nekim mojim (samo za ovu prigodu ćemo ih nazvati) malo zrelijim godinama, kada mi se otvorila u svoj svojoj punini. Ta ljubav godinama ne jenjava i nenametljivo ju je smjestila na moju "must see" listu koja je dobila i svoju kvačicu - odrađeno. Prvi put. Uvijek volim ostaviti otvorenu opciju za nastavak. U sklopu "Zagrebačkih ljetnih večeri 2011", Suzanne Vega nam je doputovala uglazbiti jednu takvu savršenu večer.

Scena Gradec, smještena na platou pored Klovićevih dvora, iznad donjogradskih krovova, odakle se pogled prostire Zagrebom, sjajno odabrano mjesto za ovaj glazbeni dragulj, a 660 karata koliko je bilo u prodaji je sjajna procjena posjećenosti i interesa. Već pri samom ulasku atmosfera je odavala dojam nekog intimnog eksluzivnog događaja, taman da se osjetiš počašćenim što si prisutan. Kada smo stigli, mlada kantautorica Viktorija Novosel je već započela svoj kratki program vidljivo uzbuđena zbog svoje uloge te večeri. Priznajem da nisam pozorno slušala, ali sasvim dovoljno da osjetim neupitni talent i prekrasan vokal....i naravno osvojena sam kad sam u redu za osvježenje začula "Što te nema" Jadranke Stojaković. Povjerenu priliku, Viktorija je odlično iskoristila i uvela nas u večer sa Suzanne Vega.

Suzanne Vega je u posljednju godinu, dvije, nakon što je osnovala svoju izdavačku kuću izdala, odnosno reizdala svoje stare pjesme u akustičnijim aranžmanima u kojima je njen glas u prvom planu, nazvane Close up...Close up Love Songs, Close up People and places i Close up States of Being kojeg očekujemo ovih dana. A "krupni plan" Suzanne Vega je upravo ono što smo na Gradecu dobili. Suzanne u raskoši svoje jednostavnosti.
Dobili smo minimalističku pozornicu, pratnju električne gitare Gerryja Leonarda, akustičnu gitaru u njenoj ruci i glas.
Topli glas i repertoar koji je dostatan da publiku drži hipnotički pažljivom i svaku pjesmu pozdravi glasnim pljeskom i odobravanjem.

Na prve taktove "Marlene on the wall" su mi krenuli trnci i to je onaj pokazatelj kad znam da je sve kako treba i cijeli koncert nije mi silazio osmjeh s lica....od spomenute Marlene, Small blue thing, Caramel....

Sredinom seta, izvela je tri pjesme koje su dio njene autorske predstave o spisteljici Carson McCullers u kojoj izmjenjuje monologe s pjevanjem.

Lakoća i opuštenost kojom vlada pozornicom, pričajući duhovite pričice, anegdote ili usputni tijek misli najavljujući pjesme, odaju scenski talent te je kazališni anganžman logičan slijed. Uslijedilo je nekoliko bržih, žešćih....Tombstone popraćena anegdotom o vikinškom pogrebu mačke njenih roditelja i nastanku pjesme, odlična Blood makes noise, Sparklehorseova Man who played God posvećena pokojnom Marku Linkousu, pa nadalje The Queen and the Soldier, Some journey...koje su nas tako dovele do Luke i Tom's Diner kao same završnice.

Dočekali smo In Liverpool i Rosemary na bisu i lagano paljenje svjetala....s neispunjenom željom za još jednim bisom.

No, Suzanne Vega u krupnom planu, pružila nam je svoju glazbu ogoljenu, sebe u jednom neposrednom intimnom izdanju, dobili smo jedan savršeni minimalistički koncert pod parolom "less is more" gdje nema varanja i prikrivanja, na savršenom mjestu u predivnoj zagrebačkoj ljetnoj večeri.

edi // 08/07/2011

PS: * Karlheinz Brandenburg iskoristio je Tom's Diner razvijajući audio kompresiju za danas poznati MP3 format.