Još jedan uspjeh Dana Boecknera i Alexei Perry alias Handsome furs. Da će to biti trijumfalna noć vidjelo se već po tome što je koncert bio premješten iz malog pogona u veliki koji je bio prepolovljen ceradom kao na Tinariwen. Dosta velik pomak u odnosu na prošli koncert u KSET-u. Ako ćemo brojčano, po službenim informacijama u veliki pogon stane 1800 ljudi, a ovako polovljen je bio dosta dobro ispunjen što znači da je bilo nekih 800-900 ljudi znači više nego duplo od malog pogona u koji stane svega 300 ljudi. Ispada da su organizatori podcijenili Furse i značaj koji oni predstavljaju Zagrebu, a očito i Zagreb njima. Naime, prvo što je Alexei rekla kada je izašla na binu je bilo je da im je Zagreb najdraže mjesto na planetu te da smo najbolja publika. Budući su ove godine već dvaput nastupili u Hrvatskoj (u Dubrovniku i na Terraneu), ta izjava ipak ima malo jaču snagu nego tipično formulaično udovoljavanje publici (tijekom koncerta su isto neprestano ponavljali izjavivši čak da bi se preselili u Zagreb). Potencijalne brige da zvuk neće biti adekvatne jačine budući je koncert u zadnji čas premješten u veći su bile otklonjene prvim taktovima ili bolje rečeno beatovima. Zbog minimalističke naravi njihove glazbe koja se sastoji samo od gitare i syntha, nekakvih preklapanja zvukova, krčanja, neželjenih distorzija ili sličnih nepogodnosti nije bilo. Promovirali su nedavno izašli album Sound kapital koji je još više ogoljen nego prijašnji, većinom je odsviran samo na synthu bez gitare. Paradoksalno Danova fascinacija Springsteenom i njegovim radničkim himnama na ovom albumu najviše dolazi do izražaja. To se najviše očituje u pjesmama Serve the people, What about us i Repatriated. Osim toga također dijeli Boss-ovu filozofiju da se bend na pozornici uvijek mora kretati i oznojiti puno više od publike. Tako su Dan i Alexei stalno bili u pokretu što je na kraju rezultiralo Danovim skakanjem u publiku. Set lista se uglavnom sastojala od pjesama sa novog albuma koji je odsviran skoro u potpunosti. To uopće nije smetalo publiku koja je sa oduševljenjem popratila svaku pjesmu kao da je najveći hit te se konstatno gibala (čak je i Dan pohvalio ples). Zbog navedenog minimalizma i konstatnog techno ritma ponekad je znalo doći do monotonije koju su Dan i Alexei uspješno razbijali pričicama između pjesama. Starije pjesme su bile rezervirane za uglavnom za prvi bis dok su na drugom bisu izveli još jednu pjesmu sa novog albuma No feelings kojom su pokušali nešto nalik na You made me realise od My bloody valentine gdje su usred obične pop pjesmice ubacili drone. Makar nije kao MBV trajao 15 minuta niti je bio 130 dB jak, svejedno je bio dobrodošao dodatak inače prilično uniformiranom synth-popu. Vidjelo se na bendu da im se uopće nije odlazilo, ali zbog ograničenog vremena i koncerta I'm from Barcelona završili su nakon nešto više od sat vremena, ali zbog više od stopostotne sigurnosti da će se jako brzo vratiti, nitko nije bio previše razočaran zbog. Vjerojatno će sljedeći put napuniti puni kapacitet Tvornice, a nakon toga slijedi mala dvorana Doma sportova, velika dvorana Doma sportova, Arena, Maksimir...

tomislav // 03/10/2011

> vidi sve fotke // see all photos