Velik broj ljudi okupljenih pred Domom mladih već od 7 uvečer bio je dobar znak da se događa nešto važno. Ovog puta u podrumu doma mladih koprivnički mladi bend Barkod imao je oproštajni koncert, a predgrupa su im bili zagrebački punk'n'roll čageri i veseljaci No more idols. Organizacija ovog događaja odvijala se pod patronatom mlade udruge RockLive koje je u godinu dana djelovanja napravila velik posao za urbanu kulturu u gradu Koprivnici.

Barkod je bend koji postoji tri godine, a dosad su snimili dva demo albuma "Spremni za izvoz" i "Lice s TVa" (i to lani, u razmaku od samo osam mjeseci) i odradili brojne koncerte uglavnom u Koprivnici i okolici. Njihove zarazne melodije punk rocka začas su ušle u uho mladim koprivničancima koji bi redovito dolazili na koncerte derati grlo i mlatiti se u pogu. I tako je to trajalo do ovog vikenda. Bend se razišao iz jednostavnog razloga što su članovi ove godine upisali razne fakultete po raznim gradovima, što im bitno otežava daljnje djelovanje. Oproštajni koncert možda je najlogičniji potez, iako će nam svima biti žao što se "nismo družili još malo". Koncert je počeo oko pola deset sa No more idols. Podrum se ubrzo napunio ljudima (oko 150 djevojčica i dječaka, upad je bio samo 10 kn) i fešta je krenula! Mladež iz Koprivnice, Križevaca, Ludbrega, Virja ubrzo je počela rušiti sve pred sobom (doslovno) dok su Žikk i ekipa svirali SS nova, Samo ravno, Program tvog kompjutera… Znate već, stare stvari. Bila je u publici i jedna draga mi cura iz Varaždina, čija je pokojna frendica prije tri godine zajedno s nama plesala upravo u ovom prostoru i upravo pred ovim bendom. Sada je nažalost nije bilo. Nisam htio dopustiti da me tuga obuzme na ovako dobrom koncertu, pa smo za dotičnu otplesali jedan ples dok su no more idols krenuli s novim repertoarom - Provjera, Stav, Ego i tolerancija, pucaj si u leđa… Nove stvari zvuče prilično dobro i super je što NMI uvijek idu polako dalje sa svojim radom. Nismo dali dečkima da odu s bine, tako da su na kraju imali ni manje ni više nego 4 bisa (bubnjar rekao, mi nismo brojali). No, trebalo je vremena i za oproštaljku barkoda, pa su se zagrepčani povukli s bine kako bi se mogli baviti alkoholičarskim poslovima pred Domom mladih. Barkod je nastupio pred svojim fanovima zadnji put: Tomislav Crnković - Crni na gitari, Juraj Stipan na bubnjevima, Sanjin Gojković na basu, te Samuel Vrbanić na vokalu. Red je da spomenem Relju Kekeza koji bi ponekad uskočio u postavu da radi sve i svašta, kao i njihovog odličnog producenta, prijatelja i gitarista Denisa Kuzela. Možda je fer da spomenem i prvog pjevača koji ipak nije doživio svoje prvi koncert s ovim bendom - mladića koji nije doživio ternutke slave na punk estradi, a odaziva na ime Kebet. Lovro Kebet. Eugen Lovro Kebet. Ostali članovi i prijatelji benda bili smo svi mi u prvim redovima. Svi smo bili Barkod te večeri, jer Samiju su tu večer stalno otimali mikrofon iz ruke. Bio je to apsolutno koncert "u jednom dahu" gdje su dečki odsvirali kompletan repertoar. Mislim da su počeli s "Nemamo sluha", a zatim su zaredali i ostale: s prvog dema World hate to save the state, Skinjara, Policija, svima nam draga Ljubavna (po meni najbolja ljubavna pjesma na hrvatskoj punk sceni), dok su s novog zaredali Marioneta, Lice s TV-a, Žicamo, Ovo mora prestati. Našlo se mjesta i za vječne obrade: Farmersko srce Debelog precjednika, Sretna zvijezda Dolibasije, Neznani junaci od FOB, Samoća od KBO, Antifa hooligans od Los fastidios… Plesalo se, skakalo se, cugalo se, padalo se, razbijala su se koljena, rušili se stalci za mikrofon, gasilo se svjetlo.. Koncert u podrumu kakav baš treba biti, jer tko zna kad će se opet takva fešta ponoviti (imam osjećaj da bogme još dugo neće). Pred kraj svirke Samiju nije bilo dobro pa je morao izaći, tako da je Crni s pjesmom "ovo mora prestati završio ovaj posljednji koncert (Kuzel je u boksericama uskočio na gitaru). Barkod se zahvalio publici i prijateljima na podršci i suradnji, a zatim otišao u povijest iako im je karijera bila tek na početku. Ovaj mladi bend odabrao je punk rock kao način da svoje kreativno izražavanje - ne samo kreativno, već i revolucionarno, jer njihovi tekstovi prožeti su klasičnim mladenačkim buntom protiv fašizma, nepravde, političara, autoriteta,. Neki će u budućnosti reći da su bili odličan bend, neki će reći da su bili osrednja žalost, dok će treći tvrditi da su bili najobičnije sranje. Možda su bili i jedno i drugo i treće. No, dok mi u budućnosti netko spomene Barkod, prvo što će mi pasti na pamet bit će ludi odlični koncerti prožeti energijom i dobrom zajebancijom - koncerti koji su nam bili razlog da se okupimo na istom mjestu, družimo, plešemo. Koncerti koji su često bili začinjeni kojekakvim pijanim anegdotama koje ćemo prepričavati još godinama. Dok se samo sjetim njihove prve svirke na Bašči kada su ljudi od neugode i jeze masovno napuštali prostor pred binom, nekako mi je drago što su dečki bili uporni i ipak postali solidan klasični punk rock bendić koji se nerijetko bavio organiziranjem (vlastitih) koncerata na koje su bili pozivani i gosti. Bila je tako jedna odlična svirka sa zagrebačkim Bezzvuka u podrumu Doma mladih, a sveopći kaos u Domu željezničara prije godinu dana (promocija demo albuma Lice s TV-a) bio je ekvivalentu starom festivalu Rock in Marof i to ćemo svi još dugo, dugo pamtiti. Zahvaljujem bendu što je bio dovoljno jak razlog da nas sve uvijek okupi na istom mjestu i stvori nam predivne uspomene - a nekako se nadam da ćemo Barkod opet gledati kroz koju godinu.

matej perkov // 17/10/2011