Pomalo preuranjeno zima je stigla KSET. Polarni težaci iz Estonije (navodno im je želja svirati na Antarktici, to im je hvala bogu jedina sličnost sa 30 seconds to Mars) izložili su zagrebačku publiku svome soundtracku tektonskih pomaka. Ali prije gibanja tla, nastupile su domaće snage iz Klanjca Husta koji su nedavno pustili svoj prvi album na besplatni download. Iako svoj zvuk nazivaju heavy psych utopljen u fuzz pedalu, radi se o klasičnom sludge metalu sa određenim psihodeličnim i progresivnim utjecajima. Pjesme im se sastoje od dugačkih build-up-ova sa krešendom što ih čak vuče i u vode post-rocka. Pjevaju na engleskom, a vokal Zbaneta je čak bio i uvjerljiviji nego na albumu (vjerojatno zbog nepostojeće produkcije) što je odlično budući pokazuje da je Husta uglavnom live bend dok im albumi služe uglavnom kao osnova za jamove koje će izvesti uživo. Tako je bilo i ovaj put, naime pjesme sa albuma su bile produžene i prearanžirane (koliko se to god dalo obzirom na bazični instrumentarij), čak i usporene do neprepoznatljivosti. To čak nije ni loše zvučalo, dapače dugačkim introima i interludijima gradili su napetost koje na albumu gotovo i nema te time dodali dozu dramatike. Još samo da ulove to na sljedećem albumu uz adekvatnu produkciju, imali bi vjerojatno jedan od albuma godine. Nakon više nego solidnog zagrijavanja dvojac iz Talbota je započeo svoje pripreme. Već po pripremama se vidjelo da je to visoko konceptualni bend, dok je dvojac štimao instrumente, njihov tonac je puštao ambijetalnu temu kao nekakav uvod u nastup koja se savršeno nadovezala na repetitivne zvukove štimanja što je u par navrata scimalo publiku koja je na vrhuncu brojila nekih 50 ljudi, obzirom na opskurnost benda i radni rad, sasvim očekivano mala brojka (dosta manje od Huste koja je dovukla svoju ekipu iz Klanjca kao podršku). Kada su napokon počeli, prvo što je upalo u oči je minijaturan set bubnjeva Jarma kao i njegove tetovaže koje su dosezale do lica. Iako bi se njihov stil mogao svesti pod doom metal i sl., to je zapravo dosta marginalno prvenstveno zbog činjenice da su specijalni efekti jednako važni kao i zvuk gitare, u ovom slučaju basa (svira Magnus) što je druga posebnost. Pjesme im se sastoje od repetitivnog stalno pojačavajućeg ritma baziranog na bubnjevima koje bas uglavnom samo prati i pruža dovoljnu količinu tjeskobe dok efekti na sintiću daju hladnoću potrebnu za polarne krajeve. Iako su vokali u ovoj priči manje bitni, obojica ih koriste, Jarmo crust vokale, dok Magnus posve mekane, nalik na Kevina Shieldsa. Odsvirali su uglavnom cijeli album EOS te bili iskreno zahvalni na podršci malobrojne publike. Dosad jedan od najčudnijih koncerata u organizaciji Loud life, ali zato ništa manje zanimljiv.

tomislav // 29/10/2011