Večer gitarističke virtuoznosti

"Rock za odrasle" bio bi doslovan prijevod pojma Adult Oriented Rock, poznatog po kratici AOR. Neki izvori kažu i da AOR znači i "Album Oriented Rock" prema glazbenom formatu kojeg su preferirali DJ-evi američkih radio postaja početkom osamdesetih. Kako god interpretirali, radi se o istom i prepoznatljivom glazbenom obrascu. AOR je tipičan za rane osamdesete, a kasnije se nekako rastopio i postao gotovo sva glazba za "easy listening". Mnogim bendovima iz tog vremena se moglo priljepiti etiketu AOR (Foreigner, Chicago, Mr. Mister...) ali svojevrsni simbol toga žanra bili su baš Toto. Ako odemo još dalje, ono što su Sex Pistolsi za punk ili Iron Maiden za heavy metal, to je Toto za AOR.

Toto su osnovali braća Porcaro i Steve Lukather još 1976. a žarili su i palili top listama osamdesetih sa hitovima Rosenna, Hold the line i megahitom Africa koji je bio broj jedan i u Europi i u SAD. Očekuje se da jedan dosljedni pripadnik indie publike poput mene s indignacijom gleda na sladunjave pop ljige poput Totovih hitova, međutim nije baš tako. Prijatelji audiofili ukazali su mi na jednu posebnu dimenziju glazbe Totoa, a to je bogatstvo zvuka i besprijekorno virtuozna svirka vrhunskih glazbenih profesionalaca. A to sam i očekivao od Totovog lidera Stevea Lukathera. Zato sam, na iznenađenje mnogih, i želio čuti ga uživo. Moram priznati, pomalo me iznenadio skoro pa pun Boogaloo. Mislio sam, pa tko još sluša njegovu glazbu, tko se još sjeća Totoa? Kao što sam i očekivao, prosjek godina je bio oko 50, ali ga je rušila poprilična populacija vrlo mladih heavy metalaca. Postoji uvriježeni stav da su metalci glazbeni snobovi (bio je čak i topic na Forumu o tome), što i nije loše ako glazbeni snobizam znači cijeniti sviračku virtuoznost. Odvojen od svoje AOR prošlosti s Toto, Lukather je gitaristički idol metalaca, ne puno manji od Satriania i Vaia.

S obzirom da je Lukather najavljen kao "The Voice and Guitar of Toto" bilo mi je logično očekivati da će setlista uključivati i neke od standarda Totoa, ali prevario sam se u tome. Nije bilo niti jedne stvari od Totoa, barem ne neke poznatije ili neke koju bi ja prepoznao. Lukather je ovdje prvenstveno promovirao svoj šesti studijski album "All is well that ends well" i nije previše prekopavao po glazbenoj prošlosti. Ali zato je vrtio po raznim glazbenim stilovima. Kao vrstan session muzičar koji je svirao sa svim mogućim glazbenicima, od Eddiea van Halena, Slasha, Edgara Wintera, pa do Michaela Jacksona, Stevie Nicks, Davida Gilmoura, čak i Warrena Zevona, Lukather se izvještio u mnogim glazbenim stilovima, što nam je i vrlo jasno demonstrirao. Prve stvari su odsvirane u poprilično heavy metal/hard rock stilu, da bi se svirka vrlo brzo okrenula prema vrlo jazzy zvuku. Dapače, u prilično brojnim instrumentalnim kompozicijama, Lukather često usred stvari mijenja i po više puta glazbene stilove. Kao mješovito plivanje, samo što je ovo bilo mješovito sviranje. U par navrata se upustio i u satrianievsko-stevevaijevsku gitarističku gimnastiku (uzgred rečeno, svira na Music Man signature gitari "Luke"), ali to nikako nije bilo obilježje njegova nastupa u cijelosti. Moram pribilježiti i odlične solaže klavijaturiste i bubnjara, koje su skroz razgalile publiku. Osim vlastitog repertoara, odsvirao je, uz vokalnu pomoć basistice, i "While my guitar gently weeps" Georgea Harrisona, istaknuvši upravo Harrisona kao motivaciju za započinjanje muzičke karijere. Jedan tihi instrumental posvetio je i "svome bratu Jeffu", što se vjerovatno odnosilo na preminulog osnivača Totoa Jeffa Porcara. Kako je koncert išao prema kraju, izmjenjivale su se jazzy i hard dionice, ali je zvuk u samoj završnici koncerta stilski kliznuo prema blues vodama. Čini mi se da je omjer pjevanih i instrumentalnih stvari bio čak 50:50, što ima logike jer Lukather nema osobite vokalne sposobnosti. U Totou je većinu stvari otpjevao Bobby Kimball (onaj lik s fudbom i brčinama), a Lukather je bio pretežno back vokal.

Jedan izlazak na bis, sveukupno dva sata svirke. Zagrebačka publika može biti zadovoljna, osobito fanovi Lukatherovog samostalnog rada. Fanovi Totoa možda ne, ali nitko ne može ostati ravnodušan na virtuoznost te svirke. Ja sam očekivao bogat zvuk i odlično odsviran nastup vrsnih glazbenika, i upravo to dobio. Od jednoga od deset najvećih gitarista današnjice se ništa manje i ne očekuje.

lovel // 28/11/2011