Nakon nekoliko mjeseci nestrpljivog iščekivanja jednog od najslađih koncerata sezone, u petak smo u Tvornici konačno dobili priliku uživo okusiti nastup kultnog elektroničkog sastava Lamb, koji ustvari čekamo već godinama. Poslije petogodišnje stanke i s ganc novim albumom jezgrovitog naziva 5, naročito mi je drago da se strpljenje uistinu isplatilo jer su Lamb na ovom povratničkom koncertu zablistali kao da su zapravo bili ovdje cijelo vrijeme. Uz tople uvodne zvuke elektroničke podloge Andyja Barlowa, nastup je otvorila Another Language, prepoznatljive start-stop strukture, koja je ujedno i prva pjesma na novom albumu. Ona je pak praćena jednom starijom, drum and bass predznaka, Little Things, a božanstven, kremasti glas Lou Rhodes došao je do izražaja i u Gorecki, jednom od njihovih najvećih hitova. No, za razliku od većine povratničkih pokušaja u kojima bendovi pretežno sviraju stare hitove pribojavajući se da publika uopće ne zna da su objavili nešto novo, Lamb su zakoračili hrabro i, uz par izuzetaka, naglasak stavili na novi materijal. Njime se ponose s punim pravom jer 5 nimalo ne zaostaje za prethodnicima i odlično se uklapa u cjelokupni opus, no odiše i novom zrelošću i toplinom. Dočekani relativno malom ali iznimno srčanom publikom obožavatelja, elegantna i staložena Lou Rhodes i Andy Barlow, koji mora da je izmišljen, jer tako dobri sigurno ne postoje u stvarnosti, oduševili su nas skladnim spojem inovativnih elektroničkih ritmova i samplova i melodičnog i zavodljivog vokala. Punoći zvuka svesrdno je pridonio i Jon Thorne, njihov uigrani partner na turnejama, koji zatvorenih očiju kao u transu svira svoj električni kontrabas, dok se Barlow kao malo dijete, ili najžešći brijač s Ibize, napaja energijom iz publike, a onda je pretvorenu u čistu pozitivu deseterostruko vraća nazad u dvoranu. Atmosferu je pred kraj do vrenja dovela izvedba jednog od novih hitova Build a Fire s refrenom epskih razmjera čija mi bujica zvuka uvijek odzvanja ušima, dok su bis krasila tri starija dragulja, romantična What Sound, potpuno frenetična B-Line i trip-hopidna Trans Fatty Acid, a Lou se čak na električnoj gitara uključila na nekoliko pjesama. Ipak, nakon tako dugog čekanja, možda smo zaslužili koju pjesmu više (možda barem samo Cotton Wool). U svakom slučaju večeri je kraj došao puno prebrzo, mada ih se ne bismo nauživali ni da su svirali još satima.

andrea // 05/12/2011

> vidi sve fotke // see all photos