3 Feet High & Rising bila je jedna od čestih kazeta koja se vrtjela u mom kazetofonu početkom devedesetih godina. Magic Number, Me, Myself & I ili Ghetto Thang pjevne su groovy stvari koje kad jednom uđu u uho, ne izlaze brzo. Onda su oni previše skrenuli prema hip-hop i rapu, ja prema indie rocku i tu smo se razišli na dosta godina.

Sve do prošlog petka, kad su nas posjetili, mislim, po prvi put u svojoj skoro dvadesetogodišnjoj povijesti. Jedna od zanimljivosti vezanih uz De La Soul je svakako ta da je taj trojac s Long Islanda kroz svo to vrijeme ostao od početka do kraja u svojoj originalnoj postavi, a takvima su se i prikazali u Aquariusu.

Ovo je prvi puta da sam prisustvovao klasičnom hip-hop/rap koncertu. Začudilo me, ustvari koliko ima tih klinaca i malo većih klinaca koji se furaju na te "brother" spike, a kolko bi DLS dobro prošli u Čavoglavama dokazuje činjenica da je desna ruka bila u zraku barem 80% koncerta.

Nešto o glazbi. Iako nismo baš čuli one favorite koje smo htjeli, jer je repertoar bio skoncentriran na zadnjim albumima, lijepo smo se proveli, pomalo ponovili ili naučili neke nove pokrete koji će nam zasigurno zatrebati u našoj budućnosti. Nakon cca 1h vremena u kojem su se Posdnous, Trugoy de Dove i Pasemaster Mase po nekoliko puta izmijenili na pjevno-sviračkim pozicijama, izvikivanja "ajmo ruke u zrak", "ajmo lijeva strana", "ajmo sad cure na stage"…, bilo je vrijeme da se krene… Bis nismo izdržali, jer nas je čekao put prema VŽ, a sutra i malo duži put prema Grazu.

Već dugo mi se nije dogodili da sam u dva dana prošao dva koncerta u dva različita grada i prošao kroz tri države… U jednom trenutku osjetio sam se ko da snimam reklamu za trovremenski TAFT!!!

pedja // 15/09/2005