Taj ogavno hladni četvrtak krenuo sam u KSET bez očekivanja, ali pun optimizma. Sve je bolje od monotonije neučenja za ispite, a najavljena kombinacija post rocka i stonera zvučala je obećavajuće.

Nešto prije 10 krenuo je zagrebački poligon za stvaranje ambijentalne glazbe za životinje zvan Can't Fake Nature i počeo uranjati publiku u svoje podmorje. Kao vizualna podloga služi im dokumentarac o podmorju (Coral Reef Adventures,ako sam dobro upamtio). Spori, valoviti post-rock tu dolazi kao glazbeni komentar snimkama koraljnih grebena, riba,hobotnica, želvi, dupina, morske trave i sličnim podmorskim stvarima .Moglo bi se reći da je to ugodna promjena od one post-rock simbolike na koju smo već navikli (od svih onih post-apokaliptičnih pustoši, mrtvih zastava i glava koje vire iz nekakve sive lokve). Can't Fake Nature stvaraju pomalo eskapistički ugođaj, onaj tok misli o bijegu na toplija-slamnati šeširi- rum- trava-mjesta. Priroda preuzima primat, priroda je moćna stvar, nema zajebancije sa neumoljivim silama prirode. Topla karipska mora, op op - dupinov skok- vrhunac gradacije -teški riffovi, otpuštanje, plima i oseka zvučnih valova. Sve u svemu, interesantno i glazbeno i vizualno.

Poslije izranjanja iz podmorja, i uranjanja u još par piva, austrijski Torso dolaze kao razbuđujuća pljuska svojom varijantom stoner-rocka. Uigrano prežvakavanje svih varijanti stoner riffova, s tendencijom prema ekstatičnim solažama. Poprilično zabavan bend, onako, psihodelično iživljavanje za lelujanje glavom i brisanje pamćenja. Definitivno, isplatilo bi se poslušati ih opet, i opet. Najjasnije se sjećam da im je zadnji instrumental bio sunčan, a feedback efektan. Sve u svemu, dobar koncert, ugodno provedena večer

i.r. // 07/02/2012