Specijalno i ekskluzivno za terapiju pročitajte i pogledajte kako se na koncertu THE MISSION proveo naš vanjski suradnik i prijatelj - ZAGORSKI ŠIŠMIŠ ! Sad će me netko od čitatelja Terapije zasigurno popljuvati što sam po 5-ti puta išao na koncert The Mission, i to još u Graz, ali ti ne znaju slijedeće:
a) da ekipa Terapije je uvijek dobrodošla u Orpheum, te da za svaki koncert imaju posebne povlastice;
b) da The Mission gdje god i u kojoj postavi svirali još uvijek svirkom mogu posramiti sve ove neke isfurane goth-rock bandove;
c) da je Waynova žena, Cynthia, takav komad i nosi tako dobre haltere da neću dalje komentirati, ne bi li ovo ispala neka porno recenzija. Nadam se da je svatko barem jednom bio u koncertno savršenom prostoru Orpheum teatra u Grazu, pa ne bih trošio riječi divljenja koje imam prema tom mjestu. Kako već napomenuh, ovo je bio moj 5-ti koncert The Mission, prvi je bio davne 1990-te, trebao je biti poseban. Tako je i bilo. Prvo zbog broja posjetitelja. Bilo nas je...čak 40!!!. A u Beču su dan prije svirali pred 400 ljudi. Taj pravi intimistički otvorio je norveški band Elusive, svojevrsna mješavina Clan of Xymox i Fields of the Nephilim. Iako sam bio skeptičan prema njima, sasvim ugodno su me iznenadili svirkom uživo, daleko superiornijom od njihova zasad 2 studijska uratka. Koja sam, naravno, besramno užicao od banda poslije koncerta. I tada su na scenu stupili The Mission, od kojih je iz originalne postave ostao samo Wayne Hussey. Ostatak banda sačinjavaju Mark Gemini Thwaite, gitarist, inače već prije nastupao i snimao sa The Mission, a nastupao sa Trickyem te na ovogodišnjoj turneji Petera Murphya, basist Richard Vernon te bubnjar Steve Spring. Već samim dolaskom na stage, na Wayne-u se vidjelo da sprema nešto posebno. Posebno što je u ruci držao, ne gitaru, već bocu crnog vina. I samo veselo rekao: "Danas mi se ne da svirati po standardnoj set listi, već samo za vas cijeli koncert sviramo po vašim željama!!". Pa ti onda budi nezahvalan makar i ne bio fan The Mission. Kako su na koncert većinom došli fanovi banda, svaki je tražio da mu odsviraju neku njegovu omiljenu pjesmu, makar ona bila i sa neke b-strane singlea, a najbolje od svega je činjenica da je band svaku i odsvirao. Tako su se na repertoaru našle Tower of Strength, Fabienne, Crystal Ocean, Deliverance, Sway, Beyond the Pale, Amelia, Severina, Evangeline, Wasteland, a band je za sebe poželio odsvirati 2 nove pjesme, kao najavu novog albuma, i koje su bile odlično primljene od strane publike. Pošto su svi naručivali nešto od njih, ja naručih Neil Youngovu Like a Hurricane, a nakon nje još koju pivicu, ne bi li ugasio vječnu žeđ koja me "misteriozno" hvata kad su dobri koncerti u pitanju. No dobro, ne samo koncerti, ali to je već druga priča. Tako uživajući prošla su skoro 2 sata pune punokrvne rock svirke, uključujući 2 bisa, te veoma decentnim light showom. I opet napominjem, pred samo 40-tak ljudi!! Od toga 36 austrijanaca, inače publika poznata da na koncertima glume "statiste u kukuruzu". Sve u svemu, neka si misli tko što hoće, ali vrijedilo je vidjeti te The Mission usprkos činjenici da nikad više neće dostići slavu koju su imali sredinom i krajem 80-tih, kao i popiti pivicu sa njima poslije koncerta, da se na najbolji način završi to ponovno druženje, a i fino "darkerski" podriguje na povratku za Zagreb, u iščekivanju nekog sličnog koncerta tipa "želje, čestitke i pozdravi" dragih nam bandova.

m.s. // 20/10/2005