Jeste li se ikada oduševljavali s pričom o Rolling Thunder Revue turneji? Ja jesam. Te 1975. godine Bob Dylan je krenuo na turneju s malom skupinom pratećih glazbenika nakon završenog snimanja Desirea, ali kako je turneja išla dalje tako je Dylan putem pozivao i skupljao maltene svakoga da se pridruži turneji koja je ubrzo postala karavana. Svaki koncert turneje bio je reality show, Dylan bi izašao s licem premazanim u bijelu masku i to je bilo jedino što ste mogli predvidjeti. Sve ostalo bilo je neizvjesno, tko će tu večer se popeti na pozornicu, koje duete će izvesti s Joan Baez, a koje s Joni Mitchell, hoće li Alan Gainsberg paradirati po pozornici zajedno s Muhamed Alijem itd. Ta atmosfera ciganske čerge izvukla je najbolje iz Dylana. Ako ste poslušali The Bootleg Series Vol. 5: The Rolling Thunder Revue 1975. live izdan prije desetak godina onda znate na što mislim. Na snimkama sa te turneje, uz pratnju nebeskog zvuka violine Scarlet Rivere, Bob Dylan pjeva. Da, pjeva. Ne hropće. Nikada prije niti kasnije njegov vokal nije imao takvu preciznost? Ili je to samo moj subjektivni doživljaj zvuka pojačan cijelom Rolling Thunder Revue pričom? Nije sada niti bitno, ono što je bitno je da je Revival Tour Chucka Ragana najbliže što danas možete doći atmosferi Rolling Thunder Revuea. Chuck Ragan pokrenuo je The Revival Tour 2008. godine. Ideja je bila okupiti kantautore iz folk, americana i srodnih smjerova te organizirati zajedničku akustičnu turneju s nastupima punim improvizacije i međusobnih suradnji, nastupi koji asociraju na neka davna vremena iz kojih svi Revival članovi crpe inspiraciju. The Revival Tour je zadnjih godina izrastao u svojevrsni fenomen i turneje sada redovito rasprodaju i prostore do nekoliko tisuća posjetitelja. Osim u Zagrebu, naravno. Kojim tempom ova The Revival Tour postava udara turneju vidi se i na službenom plakatu, europska turneja krenula je iz Cardiffa i u 35 dana sadrži čak 33 nastupa, od sjevera Skandinavije do Italije. Dan prije Zagreba nastupali su u Beču, dan iza Zagreba već u Milanu. Nažalost, Zagreb bi mogao ostati zabilježen po "Dinamo" rekordu, odnosno najmanjoj posjeti ove turneje? Popunjena trećina Močvare, brojka od možda nategnutih dvjestotinjak posjetitelja, nekako nije bila primjerena količini pozitivne energije koja je dolazila s pozornice. Uzalud sam tjednima prije koncerta uvjeravao prijatelje, čak i one koji inače odu na jedan koncert godišnje, da je upravo ovo taj jedan koncert godišnje koji moraju vidjeti. Jasna mi je relativno slaba razvikanost ove postave The Revival Toura, ali ne mogu razumjeti tu apatija u gradu gdje više niti opširne najave u dnevnom listu i po portalima te prihvatljiva cijena ulaznice ne mogu privući pokojeg znatiželjnika na koncert. Pošto je Zagreb bio i najjužnija i najistočnija (geopolitički, ako ćemo točno zemljopisno onda smo zapadnije i od Beča i od Helsinkija) točka europske turneje, u Močvari sam primijetio Revival fanove i iz okolnih zemalja, što još više naglašava podbačaj čisto zagrebačke posjete. Chuck i njegova ovojesenska momčad ničim nisu pokazali nezadovoljstvo polupraznom dvoranom, u trosatnoj svirci potpuno su se odužili organizatorima na "najboljem gostoprimstvu turneje" (citiram tweet Chuck Ragana prije koncerta) i oduševili sve prisutne. Prije Močvare čudio sam se američkim fanovima The Revival Toura koji su doletjeli iz Chicaga u Zagreb kako bi idućih 15 dana vlakom pratili rutu turneje i vidjeli isto toliko Revival nastupa. Sada nakon Močvare moram priznati da im zavidim i s interesom svakodnevno na twitteru pratim njihov put i dojmove sa svakog koncerta. Deset minuta iza najavljenih 21:00 kompletna postava ovogodišnjeg The Revival Toura, njih desetoro, izašla je na pozornicu i u uvodnim minutama isporučila možda i najdojmljivije izvedbe te večeri. Očito se radi o repertoaru koji je za vrijeme turneje uvježban za zajedničku izvedbu cijelog banda, posebno impresivna bio Survival Blues Cory Branana, njegov "Born To Run", te Narceritos Jay Malinowskog. Pucale su odmah gitarske žice od intenziteta, ljuštila gudala, udarao banjo, a skriveni bubanj koji sam tražio po pozornici pronašao sam na kraju u kontrabasu Joe Ginsberga. Iza tog uvodnog zajedničkog seta koncept nastupa predviđao je pojedinačni polusatni izlazak svakog od petorice kantautora. I tu su nastali problemi. Naime kantautorski nastupi čestu teško zadrže pažnju publike ukoliko ista nije ranije upoznata s repertoarom. A dojam mi je da samo Chuck Ragan od njih petoro imao šire poznatiji repertoar među publikom u Močvari. Iako u njegovom nastupu zaista nije problem uživati i bez poznavanja albuma. Pozitivno me iznenadio singalong dijela publike uz nadahnuti nastup Rocky Votolata, storyteller pjesme Cory Branan još su bile prepoznate od dijela publike, dok je sadržaj samostalnog seta Jay Malinowskog i Emily Barker bio nepoznanica većini prisutnih. To je dovelo do okupacije šanka i dvorišta u Močvari već nakon uvodnih dvadeset minuta koncerta, gdje je dio prisutnih proveo većinu nastupa, predvođeni doajenima naše glazbene kritike koji se nisu vratili na koncert iduća dva sata, sve do nastupa Chuck Ragana. Veći problem od pražnjenja ionako malobrojne publike u tom središnjem dijelu koncerta bio je žamor koji je u nekim trenucima prijetio da nadglasa zvukove s pozornice. To je prvenstveno bilo zabrinjavajuće kod nastupa Jay Malinowskog koji je u svom solo setu skoro uništio magiju The Revival Toura, zavukao se u kut pozornice za klavijature te uspio zadržati pažnju manjeg dijela publike. U začaranom krugu povratnih reakcija sa svakom idućom njegovom pjesmom publika je postajala nezainteresiranija a Jay nervozniji. S olakšanjem je dočekan izlazak Rocky Votolata kao uvod u savršenu drugu polovicu koncerta. Posvetiti ću ovdje malo prostora ovogodišnjem albumu Rocky Votolata Television Of Saints i iz razloga što sam s tom pločom u ruci napustio bogato opremljen merch štand. Već prije koncerta namjerio sam se na knjigu The Road Most Traveled, zbirku priča Revival članova o filozofiji putovanja iz perspektive glazbenika na turneji koju je uredio Chuck Ragan, ali glave još vruće od upravo završenog koncerta nisam mogao napustiti štand samo s knjigom pa je izbor pao i na djelo Rocky Votolata zato što me njegov nastup najviše pozitivno iznenadio u odnosu na očekivanja. Television Of Saints snimljen je nakon Rockyjevog razlaza s izdavačkim kućama, a sredstva za njegovo snimanje u iznosu od 38.000 dolara skupljena su preko Kickstartera. Ako niste čuli što je Kickstarter.com evo i kratkog opisa ovog značajnog projekta: Kickstarter je stranica gdje možete predstaviti svoj novi projekt i skupiti sredstva donatora za njegovu provedbu. Ovdje namjerno koristim termin donatori jer vlasniku projekta ostaje puno vlasništvo nad projektom, za razliku od nekih sličnih sustava gdje ulagači dobivaju proporcionalni udio u kasnijem uspjehu i dobiti projekta. Dakle motiv donatora Kickstartera je isključivo pomoć, u ovom slučaju glazbeniku, da uspješno odradi svoje djelo bez ikakvih kompromisa. Model koji se idealno uklapa u poimanje indie scene, bez obzira što smatrali pod tim pojmom. Television Of Saints je izniman kantautorski album trajanja samo 33 minute (valjda prikupljena Kickstarter sredstva nisu dostajala za duže snimanje), a live izvedbe pjesama poput Little Spring s Emily Barker i Chuck Raganom na pratećim vokalima idu mi među najdraže glazbene momente te večeri. I godine. Treba svakako naglasiti stalna međusobna gostovanja Revival članova u tih pet "samostalnih" setova koncerta, gostovanja koja su rezultat duženja na turneji gdje svakodnevno uče jedni drugima pjesme i nalaze nove momente na svakom narednom nastupu kako ga učiniti različitim od jučerašnjeg. To zajedništvo na lijep način je bilo naglašeno i s dijeljenjem instrumenata, naime sve gitare/banjo/mandoline koje s korištene bile su cijelo vrijeme poslagane na pozornici, a uzimao ih je svatko bez vidljivog pravila, često između pjesama samo međusobno zamijenivši instrumente. Ideja zajedničkog nastupa koja i bila pokretač The Revival Toura u potpunosti je uspjela, na koncert treba gledati kao na uspješnu cjelinu, a ne raščlanjivati pojedinačno članove. Jedini nastup gdje pojam "samostalan" ima i doslovno značenje bio je onaj Cory Branana koji izgleda nije poklonik dueta, pratećih vokala ili dodatnih instrumenata pri izvedbi svojih pjesama. U najavi The Revival Tour nastupa nazvao sam ga "Ryan Adams iz Memphisa", nakon odgledanog seta možda bi mu više pristajalo "John Darnielle iz Memphisa"? Izniman storyteller nastup, nekima možda povremeno i pretenciozan, nikoga u dvorani nije ostavio ravnodušnim. Možda je i nabujala Sava koje je prijetila da sve nas zajedno skupa s Močvarom poplavi tu večer pridonijela da se Cory osjeća kao na rodnom Mississippiju? Chuck Ragan otvorio je svoj set s Meet You in the Middle, a na uvodne taktove njegove gitare po rukama u zraku među publikom bilo je jasno da koncert ulazi u višu razinu uzbuđenja. Krenuo je dalje po hitovima s briljantnog lanjskog albuma Covering Ground: redale su se (prema sjećanju) Nothing Left To Prove, Wish On The Moon, You Get What You Give, Valentine zajedno s Emily Barker pa krasna bonus track s tog albuma Camaraderie Of The Commons. Svoj set Chuck je završio sa starijim pjesmama Let It Rain i The Boat te odmah iza toga okupio cijelu bandu na pozornici za još pola sata raskalašenog folk slavlja pred oduševljenom publikom. Postoji li pojam "folk wall of sound"? Naime kada imate deset akustičnih instrumenata na pozornici, pet divljih bradatih gudača koji jednaku pažnju pružaju svirci kao i "Warren Ellis" scenskom nastupu, te petoricu kantautora koji su se neki prvi puta sreli pred dva tjedna na početku ove turneje, nekako je za očekivati nemaran i raštiman ukupni zvuk. Međutim nije bilo raštimano, barem ne više od one doze potrebne da nas uvjeri kako je ono što gledamo rezultat tog trenutka i spontanosti, a ne pažljivo uvježbane scenske koreografije. Još jedan primjer spontanosti: najglasnijeg fana, odnosno momka koji se zanio pa je zaurlao uvodni stih On The Bow prije benda (zovem ih bend jer smatram da je to ispravno) izvukli su na pozornicu te iznova zajedno s njim zagrljeni a capella izveli Chuckovu pjesmu. Na oproštaju Chuck je najavio The Revival Tour 2013 s novom postavom i upozorio nas da budemo spremni jer oni ponovo dolaze u Zagreb. Držimo ga za riječ.

krešo // 12/11/2012

> vidi sve fotke // see all photos