Ovo je bio nesvakidašnji događaj.

Prvo je JohnJohn Raven (pravim imenom Nikola) iz Zaboka stvorio lažni osjećaj sigurnosti svojim četverodjelnim konceptualnim storytelling bluesom odsviranom isključivo na klaviru uz minimum efekata te zu i tamo malo progresivnijih trenutaka kao i uz pratnju vokalistice Mirele. Krasi ga dobar, pomalo nazalni vokal i izgovor te određena doza ekscentričnosti koju odašilje svojom pojavom. Zatim su nastupili veterani zagrebačke metal scene Dusted Crutch. Njih sam zadnji put gledao prije neke dvije godine u Purgeraju kada su još svirali industrial metal nalik na domaći Omega Lithium. U međuvremenu je došlo do promjene u sastavu pa sada nastupaju kao trio gitara-vokal-bubanj uz razne elektroničke dodatke. Zbog boje vokala Anđele koji sliči Floor Jansen (kad ne pjeva operno) najlakše bih ih mogli usporediti sa After Forever, tj. sadašnjom inkarnacijom ReVamp, ali to bi bilo malo nepravedno budući se osim skandinavske inačice progresivnog metala u njihovoj muzici nalaze elementi gotovo svih modernih metal pravaca, rap-metal, stoner, alternative, pop, nu-metal, psihodelija itd. Što je najbolje, cijela ta mješavina svega i svačega izvrsno funkcionira i to bez basa. Doduše za bas je bila zadužena elektronika i nisko podešena gitara, ali svejedno rezultat je fascinantan. Nakon ovakvog žestokog zagrijavanja, slijedio je još jedan spin off Mars Volte (kada već oni ne žele doći). Nakon što su Free Moral Agents i Zech Marquise pokazali što znaju, došao je na red i na bivšeg bubnjara Thomasa Pridgena. Odmah moram reći kako je ovo najvjerojatnije najsličnije Mars Volti od svih drugih spin offova, najviše zbog nepredvidivosti glazbe koja se naizgled kreće iz žanra u žanr bez neke veze, kaotično, zbog karakterističnog zvuka orgulja kao i zbog naglih promjena glasno-tiho i brzo-sporo uz razliku u tome što kod Memorialsa puno više utjecaja funka, sve to vođeno manijakalnim uništavanjem bubnjeva Thomasa. Iako inicijalno osnovani kao trio od gitare, bubnja i vokala, na ovu turneju su otišli u proširenom sastavu sa basistom i klavijaturistom. Isprva se činilo kako će biti prilično pravocrtan koncert budući su kompleksne pjesme sa drugog albuma Delirium izvodili jednako kao i na albumu, ali kako je koncert tekao tako su se i izvođači malo oslobodili i počeli improvizirati, a vrhunac je bio na bisu kada su ušli u loop i stalno ponavljali istu temu sve brže pa sporije pa opet brže i tako do kraja. Svojih pet minuta dobili klavijaturist i gitarist u kojima su mogli pokazati što znaju. Najveće iznenađenje su bile pjesme sa prvog albuma koje su bile malo komercijalnijeg karaktera. Ovdje su bile odsvirane u znatno bržoj i žešćoj verziji čime bi vrlo lagano ušle u sferu hardcore-a da nije bilo soul vokala Vivece Hawkins koja je cijelu stvar držala na zemlji. Ponekad su znali ući u monotoniju, pogotovo za vrijeme freakoutova koji su svi sličili jedan na drugog. Bez obzira na to, radilo se o odličnoj i žestokoj svirci koja je svakog trenutka mogla sa metala prijeći u free jazz improvizacije, funk, psihodeliju ili reggae i vrlo često se opet vraćala početnu temu čime se dobivao dojam kompaktnosti. Sve u svemu puna dva sata muzike. Na pozornici je vladala Viveca koja se stalno gibala i animirala publiku dok je i gitarist imao par MC5 trenutaka na koljenima. Močvara je bila negdje oko polovice puna, mnoge je odbio dosta kasni početak (Memorialsi su počeli iza ponoći). Uglavnom, jako dobar i moćan koncert pun raznovrsnosti, neočekivanih trenutaka i dobre energije. Sad čekamo Mars Voltu da vidimo da li može nadmašiti ovo.

tomislav // 02/12/2012