Prošlog četvrtka u Ksetu nije nas zameo snijeg već poprilično mišićav rock i roll iz pojačala vlasnika Muscle Tribe of Danger and Excellence (u nastavku: mišićavo pleme). Na prvu im se mora priznati odlična ime-nička konstrukcija. Ako već ne zapamtite osnovne informacije o događaju, sigurno će za oko zapeti prilično uhu slušatelja nelogičan naziv, ali hej, koliko logika zapravo u životu funkcionira?! Na drugu ćete preslušati novi album kojeg smo "čekali" 8 mjeseci pa shvatiti da ime savršeno i ide uz njihovu svirku. E da, i hvala nebesima na bendu kojeg mi je ipak malo teže nego ostale ugurati u simbolične žanrovske ladice. Btw, ne bi ja bila ja da nisam nešto propustila, a to su Reflex kid.

Najave za ksetovski koncert mišićavog plemena sadržavale su ključan moment: opisani su kao jedan od uživo najmoćnijih Hrvackih bendova. Što, zapravo znači "moćni uživo"? Jeli i to u očima/ušima promatrača, fizički mjerljivo, je li to do glasnoće gitarske distorzije, masnoće basa, tehnike na bubnjevima, ekspresivnosti vokala, kontaktu s publikom? Ako postoji dobra definicija "moćnosti uživo" molim informaciju na mail. Razumjela ju ili ne, i htjela ili ne, ta opaska je zaista bila ključni moment i slušni izazov, u stilu, ajde baš da se uvjerim koliko internetske hvale imaju smisla.
Oko 23h je svirka krenula u prepunom Ksetu (čitaj: prepunom). Iako tek na prvom albumu, a sigurno velikim dijelom zbog prethodnih angažmana u prepoznatim bendovima, mišićavo pleme je okupilo pozamašan broj fanova. Dodatan ekstra promišljen potez je bila i mogućnost preslušavanja / skidanja albuma par tjedana prije (hint novim bendovima), jer je dio ksetovske rulje znalo i riječi pjesama. Dosta ekipe koje sam srela je uistinu došlo ciljano, osim poznate i cijenjene ksetovske pive, razlog je svakako i prvenstveno bilo plemensko kvalitetno muziciranje. Zvuk je bio odličan, uz nesigurniju prvu stvar, odsviravši pjesme s novog albuma, sve po redu su razvalili propisno i sa stilom. Slušalištu je definitivno najbolje sjela zavodljiva hipno-groove Ode to shameless one, a sami su tražili da pleme odsvira "familiju", tj. Family kad je krenulo i poganje, penjalo se na ramena, proljevalo pšenično zlato, spašavalo od laktova, itd. Kompletno kompletan i energično odrađen koncert.

E sad, iako zaista kvalitetna svirka, i bez zamjerki, uz apsolutno opravdano muzičko čarolijanje na lajv svirkama spomenuto na početku, nešto mi je ipak nedostajalo. Kao kad čitaš knjigu pa nakon toga pogledaš filmsku ekranizaciju, rijetko si kad oduševljen. Budući da sam prethodni tjedan zaista s guštom provela obilno preslušavajući plemenski prvijenac, koncert u Ksetu je bio baš nešto kao ekranizacija. Zanimljiva, uživala sam u svirci, ali likove ipak malo drugačije zamišljala. Dok je bilo tona bez slike, kroz glavu mi je komotno prolazila mješavina Mastodonaca, Kyussa, F. Fightersa, Monster Magneta i inih iz prilično magične stoner/grungy ekipe. Na stranu sve te bla bla spike oko tog kako se kao i većina bendova ne žele etiketirati nekim žanrovskim stilom, da bi privukli nove slušatelje i obožavatelje poredba na nekom nivou svakako mora postojati, pa makar na razini esencije, za koju mi se ne čini da leži u tom veselom bezbrižnom punkić stilu (kako zna stajati u najavama benda). Koliko god bilo tih primjesa punka i metala, kako čitam, meni je ovo baš zahvalna rockerica, stonerica i čuje se da im takav zvuk baš leži. Stvari s albuma mogu zaista, ali zaista zasluženo stajati u top 5 rock albuma na ovim prostorima. Sigurna sam i da mogu konkurirati odmah sad na stranim ljestvicama i čvrsto stajati bok uz bok ostalim groove rock/metal bendovima. I tu baš prevaže ta kompleksnost, zrelost i ozbiljnost koja se provlači kroz stvari na novom albumu, a do koje vjerojatno nisu ni ciljano išli snimajući ga, već prije kroz želju za stvaranjem nečeg kvalitetnog. Sam nastup kojeg sam vidjela u Ksetu, i po komunikaciji s publikom, više mi je vukao na neki kvazitinejdžerski stil, kakav npr. voli furati Debeli Precjednik. DC, koji su u nekom svom kontekstu razvikan bend, s 30 i kusur godina na koncertićima i dalje furaju petar pan furku i tu priča za mene staje. Nema rasta u visinu, samo širina. Čini mi se da bi pleme ostavili još onaj kompletniji dojam, i dodali baš tu jedinicu (u 9/10) koja fali kad bi samo nastavili u ovom zrelijem pravcu kakav je prvi album, kad bi se odlijepili od peter pun(k) dojma, i pozicionirali se (marketing vrišti) kao ozbiljno moćan groove rokerski bend na ovim prostorima. Imam filing da im baš odgovara pomalo "mračniji" zvuk, nasuprot ovom punky rozeboje poganje i šutke. Možda sam u krivu, subjektivni dojam je nekad preplošna stvar, ali sigurno je da imaju potencijal do plafona, a nadam se da će i dalje samo rasti u visinu.

U četvrtak, 4.4. je popravni za sve koji su Kset slučajno ili namjerno propustili, kad s Cojonesima i Morainesima sviraju u Vip clubu (zanimljiv test koliko se stilski i osjećajem zapravo utapaju u stoner vodama).

suzie q // 19/03/2013