Kada su Peter Hooka najavili na jednom od prošlogodišnjih festivala, baš me razveselilo što ću čuti ako već ne original, onda barem onaj drugi najvredniji dio u originalu, a to je bio bas. No, uskoro je taj festival otkazan, pa je i ta moja sreća nastala. Onda ga je ipak Mate uspio angažirati, pa su počele pripreme. A još kad je najavljeno da na turneji sviraju cijeli "Unknown Pleasures", "zadovoljstvima" nije bilo kraja. Iako po "jubitou" ima snimaka njegovih koncerata u toj postavi, namjerno sam izbjegavao pogledati to, jer ko zna kak to zvuči, kak mu sin svira bas, da li ovo da li ono. Tak je sve to ostalo misterija za mene do same večeri. Par tjedana prije, izvukao sam stare ploče i dobro dobro ponovo preslušao "Unknown Pleasures" a bome i "Closer". S pravom su završile pod oznakom "legendarno" i "učiti od ovih". Konačno, nedavno mi je u ruke došao cd grupe ASCETIC, koji me još više ohrabrio i nakani da odem pogledati što može Hooky napraviti od legendarnih pjesama.
Najavljeni film propustio sam, pa ću ga jednom na miru pogledati iz udobnog naslonjača, a u najavljeno vrijeme na pozornicu su izašli Peter Hook i četvorica mladića koji ga prate. Već od samog početka čulo se da neće svirati samo najavljeni album, već će preroštati cijeli opus, koji unatoč samo dva snimljena albuma i nije tako mali. Pjesme su se nizale jedna za drugom (…Digital, no Love Lost, Disorder, Day of the Lords…), dječaci odlično sviraju, najslabija karika je Hooky, al tko mu zamjera, može zatvoriti oči i u instrumentalnom dijelu potpuno se prenijeti u Factory prije 30 i kusur godina. Mora se priznati da vokalno Peter Hook nije na visini zadatka, i šteta je da nije uspio naći nekog drugog pjevača, a on se posvetiti onom što najbolje zna - sviranju basa, jer smo na ovaj način bili uskraćeni i za vokal i za bas, jer iskreno sin koji stoji uz njega, iako ima bas na koljenima, još nije u tom rangu ko otac.

Svejedno, gledam ekipu oko sebe. Sve 40something u transu se prisjećaju darkerskih večeri u Jabuci, Crne ruže i svima nam je jako jako dobro. Nema razloga da ne bude. Većini je to prvo i posljednje približavanje svetosti grupe Joy division. I na kraju nitko ne može reći da smo doživjeli "skrnavljenje", iako su to neki prizivali prije koncerta. Nakon točnih sat vremena, uz pozdrav odlaze s bine, no vraćamo ih vrlo brzo, a oni nam daju Lost souls, Isolation… Opet odlaze i opet se vraćaju. Neki u transu nisu ni skužili ovaj menevar. Ipak, ostali su dužni Atmosphere. Naravno, nećemo ostati uskraćeni. Ide i Transmission… Raspametili smo se svi na Love Will Tear Us Apart.

Moglo bi se reći da smo se vratili u prošlost i bili na koncertu Joy Division. A moglo je biti i ovako. Za one sa slabim živcima, upozorenje, da ne čitaju dalje…  

PETER HOOK & The Light @ Pauk, Zagreb, 21/03/2013

Kada su Peter Hooka najavili na jednom od prošlogodišnjih festivala, baš me razveselilo što ću čuti ako već ne original, onda barem onaj drugi najvredniji dio u originalu, a to je bio bas. No, uskoro je taj festival otkazan, pa je i ta moja sreća nastala. Onda ga je ipak Mate uspio angažirati, pa su počele pripreme. A još kad je najavljeno da na turneji sviraju cijeli "Unknown Pleasures", "zadovoljstvima" nije bilo kraja.

Ipak, tinjala je neka nesigurnost u meni. Jer, Peter Hook, u ovom se projektu predstavlja prvenstveno kao pjevač, što iskreno nikad nije bio, a manje kao znameniti basista kojeg su kopirali mnogi, pa i pokazat će se njegov sin.
Tragedija je započela već pri izlasku na binu. Da li je moguće da čovjek koji je svirao u Joy Division i sad svira njihove pjesme izlazi u bijelim adidasicama s crvenom majicom na Iana Browna?! Mislim nije da marim za izgled, ali jadni oni darkeri koji su se danima uređivali kako bi došli na taj koncert i onda ugledali neku takvu spodobu na bini.

Peter Hook & The Lights @ Pauk   © edi

Općenito izgled Petera Hooka podsjetio me na izgled olinjalih pankera koji nas redovito posjećuju barem jednom godišnje, jer više nigdje drugdje ni ne mogu svirati. Pomislio sam, evo nam još jednog redovitog gosta. "Klub se lijepo napunio, a time i moja kasica prasica, a to znači da bi mogli ponoviti priču, jer ovi ovdje žive u nekim drugim vremenima, i dovoljno im je samo ime. Nije im bitno tko i kako to izvodi i pjeva" - pomislio je Peter Hook i krenuo sa svirkom. Svirka ok, al kad je počeo pjevati?! WTF di je glas. Nekakav, bilo kakav. No, nije da nije bilo trenutaka kada se nešto i čulo, ali u globalu. Prilično loše. Sad je jasno zbog čega mu nisu dali i prije da pjeva. Rješenje je našao u tome da se posvađa sa svima i onda može i pjevati.

Ostatak benda sastoji se od mladića, vjerojatno frendova njegovog sina, koji sviraju odlično. Upravo onako kako su svirali Joy Division. Nisu se potrudili svirati ni bolje ni lošije. Upravo su skinuli ono što im je bilo naređeno. Osim klavijaturiste. Njega su taman pokupili na svadbi u Pendelburyu prije svirke. Jer kako inače objasniti synth dionice na Isolation. Na Love Will Tear Us Apart, ipak je to klasik, začudo pogodio je dobre tipke.

Peter Hook & The Lights @ Pauk   © edi

A Hooky nakon svake pjesme, "huče", uzdiše, uzima zrak. Vidi se da mu je teško, al gaža je gaža. Čak se i nasmiješi ponekad. Vidi potencijalni ponovni dolazak. A desna ruka tek. Umjesto da je na one četiri žice gdje bi trebala biti, više je u "techno" ritmu dolje gore. Šteta, jer to bi bilo lijepo za čuti. Znao je čovjek svirati bas. I sin mu zna. Al još mu nije ni do koljena. Osim po kilaži. Tu su negdje.

Nakon sat vremena svirke, odlaze s bine. Vjerojatno se neće ni vratiti, jer poziv natrag je više nego mlak. Al nisu odsvirali najbolje pjesme. Možda i bolje. Samo da ne čujemo kako zvuči Atmosphere kad ju Peter Hook pjeva. Brrrrr. No, ipak izlaze na bis. Nekako mi se čini da to malo bolje zvuči. Odlaze opet, pa ponovo dolaze. Atmosphere, Transmission, Love Will Tear Apart… Ko može tome odoljeti?!

Peter Hook & The Lights @ Pauk   © edi

Ja ne! Ili ipak da?!

pedja // 22/03/2013

> vidi sve fotke // see all photos