Konačno smo i to dočekali. Konačno su i oni to dočekali. TBF u rasprodanom Domu sportova (mala dvorana). Iako se o tome priča, još od izdavanja Maxon Universala (2004), čekao se vjerojatno, pravi trenutak, a ispred njih, teren su isprobali Edo Maajka, Hladno pivo i neznam dal još netko.

Možda zbog tolikih najava i odustajanja, možda zbog nečeg drugog, mnogi su imali dosta velika očekivanja od tog događaja. I ja, a pogotovo nakon urnebesno dobrog koncerta u Aquariusu.

Ipak, toliko najava, uz skinuto, mislim, 7 od 11 pjesama (a može bar još dvije) s Maxona, te svi ti Porini, Zlatne Koogle i kojekakve druge nagrade (npr. Najbolji album i singl na Terapiji…), napravile su oko njih veliki hype. To je uz povoljnu cijenu (50 kn) do Doma sportova dovelo puno raznih ljudskih pojava. Promatrajući oko sebe, vidio sam tu velik broj ljudi koji su se par dana prije znojili u Velikoj dvorani Doma sportova uz "kumove", a kojidan kasnije dobrovoljno će posjetiti Ludnicu.

Zato ne čudi, što je svakiput kad bi TBF najavili neku stariju stvar (Skener, Sve se vraća, sve se plaća, pa čak i Trilogija jada) nastao muk i tajac, dok bi rusvaj bio već pri prvim taktovima Alles gut, Nostalgične ili Tobogana, a da ne spominjem Guzice i sise!!! Stoga je i atmosfera bila takva - valovita! Osim u prvim redovima, koji su se znojili nemilice, ko i Mladen, koji je izrastao u pravog frontmena.

Kroz cca 2 sata i uz 1 bis, TBF su prorešetali cijeli Maxon Universal uz porciju starijih hitova (Malo san maka, Odjeb je lansiran…). Straaašno jako zvuči Heroyix, kad par somova zapjeva "Heroji! Ne tribaju nam puške ni pištolji! Samo čisto srce i ničeg se ne boj!". A osobito impresivan bio je bis - Masovna hipnoza, Bog i zemljani, Genije i ST stanje uma - nakon čega se stvarno nije imalo što za dodati.

Imali su oni i goste. Edo Maajka im se pridružio u Yen, dva…, Lvky u Alles gut, a klapa Iskon je s njima boravila na pozornici cijelo vrijeme i uključivala se po potrebi, no tek je na ST stanje uma došla na svoje.

Na kraju treba reći da su TBF odradili ovaj koncert, možda malo preprofesionalno, no falilo je ono nešto. Nešto što se inače dobije na njihovom koncertu. A to svakako nije kutija Maxon universala, koja je danas bila najdraža Enina igračka. Kao predgrupa pojavili su se STILLNESS, bend klasičnog "splitskog đira", koje od malo veće popularnosti dijeli statika cijelog benda (osim odličnog razigranog frontmena) i pokoji jači hit. Nije da ih nije tu bilo, naročito posljednja "Blues za moju majku", koja je jedna od jačih pjesama u novije vrijeme na sceni. No previše izmiješanih stilova (dub, reggae, rap, hip-hop…) u nešto više od pola sata programa, dovelo je do zamora oko sredine, da bi opet uz spomenutu posljednju malo uzdrmali one koji su ih se trudili slušati.

pedja // 25/02/2006