Prvi na scenu izlaze Kaldrma u sastavu od osam članova (klarinet, 2 violine, djembe, talking drum, urd i 2 ženska vokala) koji su izveli svoj repertoar u trajanju od nešto manje od sat vremena. Čitav nastup posvetili su isključivo tradicionalnoj makedonskoj čalgiji, specifičnoj nacionalnoj autohtonoj glazbi koju danas u Makedoniji izvodi svega nekoliko izvođača. To je glazba koja ima vrlo duboke korijene iz različitih vremenskih perioda - od turskog i orijentalnog melosa, preko elemenata židovske i srednjevjekovne glazbe koja se obično izvodila na mandolini i dulcimeru, do bosanskog sevdaha i naravno nezaobilaznog tradicionalnog makedonskog folklora koji je najočitiji u isprekidanim i ¾ taktovima, te arhaičnim vokalnim dionicama otpjevanih na makedonskom jeziku. Svi članovi sastava osim dva ženska vokala sjede na stolicama prilikom muziciranja tako da se meditativnost i staloženost njihove izvedbe doživljava kroz gotovo obredni liturgijski ritual. Izveli su nekih desetak skladbi od kojih su tri bila instrumentala. Njihova glazba je posve jednostavna i linearna, a jedino po čemu se razlikuje kompozicija od kompozicije jesu melodije i sitna ispreplitanja harmonija i efekata za koje su uglavnom zaduženi klarinetist i momak na urdu (žičano glazbalo slično mandolini). Tempo glazbe je vrlo lagan, atmosfera prilično tužna, a jedina nešto drugačija skladba bila je posljednja koja je prezentirana u posve drugačijem aranžmanu koji je uključio lagane glazbene dionice isprepletene s izmjenama muškog i ženskih vokala sa isprekidanim, arhaičnim ritmom, kraćom solo dionicom na klarinetu i usporenoj down-tempo završnici. Nakon prilično sjetnog i tužnog nastupa Kaldrme, izlaze String Forces u postavi sastavljenoj od elektronskih bubnjeva, el. gitare, violončela, 12-žičane kombinirane gitare (gitara i bas istovremeno), te ženskog frontmena na flauti i vokalu (Alfrida Tozieva). Momak na 12-žičanom instrumentu povremeno svira klavijature i koristi sampler koji njihovom zvuku dodaje predznak electro i techno. Nastup otvaraju instrumentalom "Sensi", te nastavljaju sa pjevanom i plesnom "Laleto" s kojom potpuno mijenjaju usnulu atmosferu u vedru i lepršavu veselicu. Jedan od najsjajnih trenutaka njihovog nastupa uslijedio je u skladbi "Prolog" gdje se u prvi plan izdvojio sjajan bubnjar koji izuzetno dobro barata sa elektronskim procesorom koji mu omogućuje stvaranje različitih tonova bubnjarskog seta. Kroz petnaestak izvedenih kompozicija String Forces su se prikazali kao sjajan moderan etno-electro-dance sastav koji osim utjecaja makedonske narodne baštine sadrži sve finese najsuvremenijih glazbenih pop tokova (trip-hop, world music, techno, trance, dance, pop, lagana psihodelija...). Primjetni utjecaji izvođača poput Badmarsh & Shri, Talvin Sing, Transglobal Underground, Fun-Da-Mental, The Young Gods, Japan (iz doba "Tin Drum" albuma), David Sylviana, Peter Gabriela, Afro Celt Sound System, pa čak na momente i Asian Dub Foundation, ovaj sjajan sastav okreće u svoju korist stvarajući vlastiti i prepoznatljiv izraz. Nekoliko posljednjih skladbi (čini mi se "Skriena ubavino", "Sub" i "Kade begaš") prikazalo je sastav kao komercijalniji pop-band koji se potpuno udaljuje od pojma etno čime su u dobroj mjeri umrtvili atmosferu da bi je potpuno preokrenuli u posljednjoj skladbi "Vodi me" koja je okončana sa sjajnim d'n'b finalem u kojoj se istaknuo vrhunski majstor na bubnjevima. String Forces se ovom prilikom predstavio u odličnom izdanju pred ugodno popunjenim KSET-om, a oni sami su na kraju izjavili da im je neopisivo zadovoljstvo što su pozvani na festival i što su primljeni izuzetno srdačno, te ostvarili vrlo dobar feedback kako od publike, tako i od medija.

horvi // 09/03/2006

> vidi sve fotke // see all photos