Popriličan hype oko Kurt Vile-a i njegovog posljednjeg albuma "Wakin' on a pretty Daze" dobro je napunio pregrađeni veliki pogon Tvornice Kulture. Iako se možda očekivalo nešto više ljudi ... ali očito sveopća kriza čini svoje. Isto tako je sigurno i ovaj lipanj, koji je bogat odličnim koncertima i festivalima natjerao potencijalnu publiku da bira i stavlja prioritete na koncerte koje bi valjalo posjetiti. E ... hebi ga ... nije dobro ni ovak dok kvalitetnih svirki ima ne pregršt, jer su se i meni "fircigeru" natiskali u par dana koncerti MBV, PIL-a i KV-a, a nije dobro ni onak kad se mjesecima čeka na neki relevantni koncert.
Na simpatičnu LOVELY QUINCES smo nakon svih putešestvija i peripetija ovog prevrućeg dana uspjeli zakasniti. Taman smo ušli i počeli raspakiravati foto-opremu kad se pozdravila s publikom i otišla sa stage-a. Posipavam se pepelom. No, prema reakciji publike, koju smo još uhvatili nakon njezinog nastupa, mora da je bilo vrlo dobro. Kurt Vile i njegovi Violatorsi su nas dosta dugo stavili na stand-by i koncert je u dobro prozračenom klubu počeo tek nešto prije 23.00 h. No, to bi bila i jedina zamjerka za ovu večer.
Već prvim taktovima naslovne pjesme posljednjeg albuma sve je sjelo na mjesto. Bio je "Pretty Day", zvuk je bio odličan i Kurt je očito bio dobre volje te vidljivo "nabrijan" na svirku. Sad neznam da li je njegovo cupkanje i trzanje bilo uzrokovano tremom i uzbuđenjem ili konzervom energetskog pića koja mu je stalno bila pri ruci. Očito mu i treba dodatne energije jer, kako smo poslije saznali iz razgovora s gitaristom Violatorsa Jesse-om, iza njih je na ovoj turneji podosta koncerata, a kako su trenutno vrlo tražena roba, bukirani su skroz do proljeća 2014 godine. Svirka se nastavlja s onim bržim stvarima s novog albuma poput "Was all Talk" i "KV Crimes" da bi prvo malo smirenje došlo u vidu pjesme "On Tour", jedne od favorita s albuma "Smoke Ring for My Halo". Slijede "Shame Chamber" i "Girl called Alex", ponajbolje stvari s novog albuma pa do "Ghost Town" s prethodnog, koja je sa svojim quiet/loud prijelazima od akustike do električne buke bila jedan od vrhunaca koncerta.
Općenito mi se nekako nametnuo zaključak da su novije pjesme uživo zvučalo nešto blaže dok su starije u nešto izmijenjenim aranžmanima zvučale dosta žešće. Zanimljivo je i to da su pjesme koje su odsvirane bez basa i s tri gitare zvučale žešće i prljavije. Nakon žestokog i bučnog krešenda "Ghost Town-a", Violatorsi odlaz na "čik-pauzu" a Kurt ostaje sam na stage-u odsviravši i "odmumljajući" nam u svom stilu prekrasnu laganicu "Snowflakes are dancing" . Band se ponovo ukopčava i za kraj uskače na "Freak Train" koja je uz nešto elektronike, repetitivnog bubnja, buke i izživljavanje na efektima i saksofonu (!!!) bila čisti "kraut-rock". Bio je to savršeni kraj za koncert koji je počeo s čistom americanom a završio na sasvim drugom kraju svijeta.
No, tu nije bio kraj jer je publika, naravno, tražila bis na koji se vratila polovica ekipe i počastila nas još s nekoliko laganijih pjesama među kojima je bila i jedna od Kurtovih najpoznatijih - "Baby's Arms". Nakon koncerta Kurt i bend su se kod merchandise-štanda slikali s fanovima, potpisivali karte, postere, cd-ove i vinile te obećali da se vraćaju čim uzmognu. Valjalo je biti te večeri u Tvornici jer mislim da smo vidjeli recentan band u naponu snage i u pravo vrijeme. Slijedeći puta bi Tvornica mogla biti već i bez pregrade.

le figuar de kranque // 27/06/2013