Za kraj sezone, ekipa koja na Zrću organizira Hideout festival pripremila je još jednu elektronsku poslasticu. Unknown festival održao se u Rovinju, cca. 30 km od lokacije na kojoj se održavaju Outlook i Dimensions, a počeo je dan nakon završetka Dimensionsa. Da, imali smo opako festivalsko zatvaranje sezone :) Unknown se, kao još jedan od mnogobrojnih seaside festivala, održao na području kampa Amarin i hotelskog naselja Valdaliso, nekih 5 km od centra Rovinja. Lokacija je lijepo uređena, nakrcana umjetničkim instalacijama, i jako dobro se uklopila u festivalsku priču. Unknown je u svojih 6 dana programa predstavio zavidan broj poznatih imena kao što su Jon Hopkins, Scuba, Tale of Us, Jackmaster, Four tet, Disclosure, Nina Kravitz, Dixon, Richie Hawtin (poznatiji kao Plastikman), Eskimo twins, Daniel Avery, James Holden, i mnogih mnogih drugih.

Dj Koze, Apparat (kao polovica Moderata) i Actress, iako najavljeni, iz određenih razloga nisu mogli nastupiti, ali i bez njih izvođačka postava bila je dovoljno impresivna.

Program se odvijao na 5 stageova + 4 dnevna boat partya koji su isplovljavali u 13,14,17 i 18h iz Rovinjske luke. Unknown je ugostio i 2 Boiler Room partya na supertajnom Boiler Room otoku na koji na žalost zbog vrlo ograničenog broja mjesta nismo uspjeli upasti.

Stageovi su bili redom:

Mainstage- ogromna srebrna školjka smještena tik uz obalu - iako izgledom nije bila posebno spektakularna, moćnim zvukom je i više nego nadoknađivala nedostatak vizualnog dojma. Kako su 2. i 3. dan festivala bili pomalo hladni i kišoviti, teren ispred stagea prevorio se u močvarnu kaljužu. To ipak nije spriječilo razdragane Britance da samo u natikačama i kupaćim kostimima satima veselo šljapkaju i plešu, dok smo ih mi lokalci u dugim majicama i jaknama u čudu promatrali

Unit 44 & KidAcne je simpatični omanji stage smješten u unutrašnjosti kampa, ukrašen instalacijama iz galerije Unit 44 i radovima Sheffieldskog umjetnika Kid Acne. Ovdje organizatorima moramo uputiti malu zamjerku vezanu uz postavljanje smjerokaza, kao i općeniti mapping prostora festivala. Naime, osim šturih crtežića na programu festivala (koji smo kupili za 70ak kn, dok smo na Dimensionsu kao PRESS dobili lijepo upakiran program i mapu), nigdje se nije moglo točno saznati u kojem je točno smjeru koji stage, kao i gdje je ostala infrastruktura. Uslijed toga, većinu prve večeri festivala proveli smo istražujući mračne zakutke festivala u potrazi za stageovima. Cijeli je ovaj proces, iako simpatičan Indiana Jones style moment - bio pomalo i naporan.

Pool Arena - smješten na platou uz restoran naselja Amarin. Vizualno ne tako atraktivan, ali dobar zvuk, ogromni okrugli bazen usred plesnog podija, kao i 20 metarski šank ipak daju ovom stageu visoku prolaznu ocjenu. Oko ovog stagea postavljeni su i bazenčići za dezinficiranje nogu koje je organizator slučajno zaboravio isprazniti, ili barem označiti - pa sam tako cijelu prvu noć jako temeljito i duboko dezinficirao lijevu patiku i čarapu i tako fino dezinficiran cijelu noć tumarao po festivalu.

Mad Ferret's mirrorworld je smješten u šumici između Pool arene i Forrest stagea, nalazi se na pomalo ukošenom i grbavom terenu i stoga nije bio najzahvalniji za plesanje. Ipak, kako je cijeli stage bio nakrcan tucetima ogledala i uređen kao umjetnička instalacija, imao je posebni šarm i uvijek je bio ugodno popunjen. Forrest stage je, kao što mu ime kaže, lociran u šumici nadomak obale, na krajnjem sjevernom rubu festivala. Umjesto vizualizacijama, stage je bio ukrašen sa 10ak velikih totema šumskih životinja i ogromnom stiliziranom lubanjom jelena na krovu. Na ovome se stageu, budući da je najdalje od smještajnih kapaciteta i od Rovinja, program odvijao najdulje - do ranih jutarnjih sati. Ovaj stage je pak konstantno bio prekapacitiran, u blizini su mu je bilo svega 10ak TOI TOI-a, a vremešni konobari na 4 šanka nikako nisu uspijevali pobijediti pozamašne gužve koje su se stvarale.



Cijene ića i piće su bile popularno-festivalske: 0,5l piva 30kn, 0,5l vode 20kn, fast food oko 50 kn. Ovo je ponukalo brojne balkance koji su nazočili festivalu da prije ulaska u festivalske prostore u sebe preventivno za početak natoče alkoholna pića iz obližnjeg dućana u kojem su cijene bile ipak nešto popularnije.

Prve večeri festivala, nakon već spomenutog gubljenja, put nas je nanio do Unit 44 stagea gdje je nastupao briljantni mladac Daniel Avery. Daniel nas je počastio i dijelovima svog nadolazećeg albuma "Drone logic", koji trenutno dobija visoke ocjene većine relevantnih medija. Nažalost iz nekog razloga, razglas je bio stišan do te mjere da su ljudi u publici većinu Danielovog nastupa mogli sasvim nesmetano razgovarati, pa su to sasvim nesmetano i činili. Iako je Daniel vrtio zaista finu kombinaciju svojih i tuđih trackova, sve je bilo jednostavno pretiho da bi se istinski uživjeli. Kako je main stage prvog dana festivala iz meni neobjašnjivih razloga bio zatvoren, uz još malo gubljenja uputili smo se prema Forrestu da poslušamo Prins Thomasa i da si rezerviramo lijepu poziciju na kojoj bi dočekali Jamie XX-ov set. Dolaskom Jamie XXa, frontmena benda "XX", ogromna gužva koja se stvorila za vrijeme odličnog seta Prins Thomasa još se i povećala, i pomalo nam pokvarila cjelokupni dojam prve večeri. No nije nas pokolebala jer bili smo tamo zbog muzike, a muzika je bila dobra. Jako dobra. I tako smo uz Jamiea u ekstazi dočekali drugo festivalsko jutro.

Drugu večer festivala započeli smo posjetom Unit 44 stageu, gdje su na konačno uštimanom razglasu nastupali Eskimo twins, britanski duo čija je karijera ove godine u strelovitom usponu, a nedavno im je izašao i odličan EP "3 days of the condor". Završetkom seta Eskimo twins, zaputili smo se prema Forrest stageu, gdje su te večeri nastupali James Holden, George Fitzgerald i kao aspartam na kraju, naš omiljeni šampion Scuba. Putem smo zastali na main stagu i škicnuli nastup sjajnog Orlanda Tobiasa Edwarda Higginbottoma, bolje poznatog kao Totally Enormous Extinct Dinosars iliti TEED.
TEED je odsvirao odličan set prožet svojim bass hitovima uz koje je pjevao i svirao live. Scenski nastup mu je bio stvarno fantastičan i očekivano je privukao pozamašan broj posjetitelja.
Ipak, otišli smo sa njegovog seta poslušati James Holdena - i požalili.

Holden je na 4 decka svirao neobičan, gotovo tranceoidan techno set koji nam nikako nije sjeo. Kako smo našli dobro mjesto na kojem ćemo slušati Fitzgeralda i Scubu, odlučili smo ipak ostati i trpiti.
Navedeni dvojac je odsvirao standardno dobre house solo setove, a jutro smo dočekali uz njihov back2back, okruženi stotinama nasmiješenih lica. Scuba ovaj put nije bio vrhunski inspiriran, budući da je 2 tjedna prije Unknowna zbog bolesti otkazao nastupe na 4-5 festivala. Unatoč ne baš savršenoj formi, i premda mu set nije završio sa uobičajenim remixom "Vogue", bilo nam je drago što ga uopće možemo vidjeti i čuti :)

Treći dan bio je doslovce krcat nastupima velikih imena, i nije postojala nikakva šansa da polovimo sve što smo htjeli. U jednoj večeri, razasuti po svim stageovima svirali su Four tet, Eskimo twins, TEED (dj set), SBTRKT, Modeselektor (zamjena za Moderat), Tiga, Maceo Plex, Âme, Dixon, Jackmaster i Henrik Schwartz.
Four tet je na main stageu svirao već od 21h, i njegov je odličan 90 minutni set poslužio kao fina uvertira za ovu napornu večer.

Do jutra smo prejahali sve stagove, a jutro dočekali na forrest stageu uz kulturni deep house set courtesy of Dixon & Âme. Dixon & Âme ovo ljeto redaju odlične nastupe i sjajna izdanja, i u 2013. su se definitivno probili u viši ešalon house DJa. Nažalost, nismo uspjeli uloviti Maceo Plexa, Henrika Schwartza i sjajnog Tigu, čije su se stvari "Let's go dancing" i "Trust your body" našle u setovima mnogih DJa koje smo slušali ove festivalske sezone. Zadnji festivalski dan također je bio prožet velikim imenima, ali smo na festival ušli tek oko ponoći kako bi sačuvali snagu budući da je za kraj festivala na Forrest stageu bio najavljen veliki spektakularni after party.
Za početak večeri napasli smo oči na prelijepoj Nini Kraviz, koja osim vizualnog nije ostavila bogznakakav dojam. Razlog tome je možda bio i relativno prazan floor Pool party stagea budući da su na dobrano ispunjenom main stageu u isto vrijeme nastupali Disclosure.

Njihov me se pak live nastup, iako i više nego korektan, nije baš dojmio. Braća Lawrence su se svojski potrudila i u live set ubacila elektronske bubnjeve, syntesizere, gitare i live animacije, ali muzika koju trenutno rade opasno graniči sa popom - a mi smo ipak stari kužeri i više volimo prljavi puls undergrounda. Vrhunac festa doživjeli smo na Pool areni uz perfektni set talijanskog dua Tale of us, čiji su nam "Another earth" i remix Mano le tough-ove "Primative people" nekako isplivali kao soundtrack ljeta, jer su stvarno odlične stvari i jer smo ih na festivalima ove godine čuli nebrojeno mnogo puta. Ukoliko vam se Tale of us ikada nađu u blizini OBAVEZNO ih pogledajte.

Festival je svečano zatvoren masivnim after-party b2b setom koji je trajao do 10h, a za pultom su se do jutra izredali Joy Orbison, Optimo, Julio Bashmore, Tale of us, pa čak i Disclosure. Bilo bi fantastično da se takav after party održava svaki dan festivala.

Unknown se iz nepoznanice i potencijalnog promašaja zbog fakta da je posljednji u lagano prekrcanoj festivalskoj sezoni, ipak prometnuo u ugodno iznenađenje i ispao sasvim solidan početak jedne, nadam se trajne festivalske priče. Odlična lokacija, vrhunski lineup i dobra organizacija trebali bi, uz lagane korekcije, biti dobar recept za uspjeh.
Jedini minus festivala je njegov dosta kasni termin u sredini 9. mj kada temperatura pada ispod 20°C, a kiša je uvijek negdje iza ugla.

Ako se u 2014. festival održi po drugi puta (a prema najava organizatora i hoće), definitivno će nam se naći na to-do listi.

Nadamo se samo da će nebo u 2014. biti malo milostivije, a line-up još bolji.
Ako je to uopće moguće. :)

mmmotion // 01/10/2013