Nitko ne bi mogao ovaj izvještaj pisati objektivno. Nema šanse! Započet ću sjećanjem na osnovnu školu i dane kad sam dobio u ruke sprženi cd "Svoga tijela gospodar". Mikrofonija, punk bend iz Zagreba čija je glazba tako dobro zvučala (i dalje zvuči) u svakoj prigodi. Tekstovi koji su pogađali srž svega o čemu je Tuna pjevao. Imao sam prilike kratko upoznati tog čovjeka u proljeće 2008. na svirci u Novom Marofu. Tuna se jako veselio jer smo ih konačno uhvatili slobodne. Mislim da je to bio čak četvrti pokušaj da ih dovedemo svirati. k Tu svirku i danas pamte svi pošto se naguralo nekih 600 ljudi u staru kino dvoranu. Velik bend, veliki ljudi, koliko su god malo toga tražili da dođu.

Nažalost, Tuna već 4 godine počiva u miru, a njegova obitelj i prijatelji ne zatomljuju sjećanja na njega te svake godine organiziraju njemu u čast ono što je najviše volio - koncert. Peti takav događaj održao se prošlog petka, 4. listopada u KSET-u. Krivi put pa Martinovka su krivci zašto sam tek oko 22:20 h ušao u prepun KSET. Na pozornici su se uštimavali momci iz Lošeg primjera. Znači, propustio sam PUP i Luxus lord. Moje isprike bendovima što ću ih tek tako spomenuti, kad znam da su bili Tunini prijatelji i kolege. Loš primjer je odsvirao svojih četrdesetak minuta u koje su uključili presjek albuma "Pozdrav dabru" (Emptiness, Don't build.., Svoje ja, Ugrožena vrsta), "Malo sunca" (Živ, Malo sunca, E ne!, Treća dimenzija) te predstavili 3 nove pjesme za koje mogu reći da su vrlo dobre. Iako je opet zvuk u KSET-u bio dosta loš (vječita boljka, jbg!), prokužio sam kako se File i momci dalje drže tematike koja je oduvijek bila prisutna u njihovim pjesmama - zatupljenost religijom, nacionalnošću i sličnim boleštinama kojima je današnje društvo zaraženo i zatupljeno. U sjećanju mi je i Fileova posveta jedne pjesme "ženama i djevojkama koje su bile spaljivane na lomačama". Pala je i obrada Mikrofonijine "Potpuno sami" koju je publika otpjevala još glasnije nego dotad izvedene pjesme. Bend koji mi je osobno oduvijek iskakao od ostalih naših bendova pošto sviraju punk sa metaliziranim nabojem. File i Dena su majstori gitara, što je i normalno koliko staža u bendovima imaju, ali ono što me veseli još više je vidjeti starog bubnjara Nenu ponovno u bendu. On i basista se odlično nadopunjuju što bendu daje onaj fini dojam britkosti te prave punk agresivnosti. Da ne duljim, bend kojeg se uvijek isplati pogledati/poslušati. Slijedila je kratka pauza da se Pasi uštimaju kako bi zatvorili koncert. Mnogo mladih lica se okupilo samo zbog njih, a da se mene pita, oni će svirati svaki koncert Tuni u čast jer su snimanjem Mikrofonijih pjesama "Odavno" i "Istina" odali najveću moguću počast svom prijatelju. Svaka čast! Nisam se ni trudio zapamtiti što su sve odsvirali jer su čaše od piva letjele svako malo, šutka je bila sve bolja iz pjesme u pjesmu, Dodo je pustio ljude da ga i nadglasaju u nekim dijelovima. Mogu reći da su Pasi, uz svaku čast i poštovanje prema mnogim našim bendovima, vrh vrhova! Bile to pjesme ozbiljne tematike poput "Iz kuta kruga", "KGB", "Prekrasan svijet" ili zajebantske "Debeo" i "Martinska", koju su odsvirali dvaput na zahtjev publike, momci ubijaju. Dodo je pravi frontmen i vokal; komunicira s publikom između svake pjesme, odaje počast Freddiu Mercuriu, kritizira i posvećuje pjesme. Back vokali benda su također na razini, što po meni daje dodatnu kvalitetu bendu, a Gars na bubnjevima izgleda kao da daje i onaj zadnji atom snage prije izdisaja. Što mene posebno veseli je da opet nastupaju s dva gitarista, na što smo bili i naviknuti. Odsvirana je i radna verzija jedne nove pjesme te se nadam da je to najava i novog albuma pošto momci godišnje odsviraju dosta koncerata pa jedan te isti repertoar može zamorit fanove poput mene. Koncert je završen "Odom" te smo uskoro morali izaći iz kluba. Očito se poštuje satnica i radno vrijeme u minutu. Mamurluk sutradan i pomiješane emocije samo su bile znak da je još jedan koncert Tuni u čast uspio. Vjerujem da nitko nije otišao kući razočaran i da je svatko tko je znao tko je Tuna, barem sekundu pomislio na njega te večeri. Vrijeme i mjesto nisu bitni...bitno je nastaviti ondje gdje su dobri ljudi stali.

"Zato hvala Ti, hvala za sve..."

fichonm // 08/10/2013

PS: Zahvaljujem Ani Krajinović na fotkama!