Moram priznati da sam ponekad "ćorav", pa tako nisam uočio da je sasvim sitnim slovima na plakatu za večerašnji koncert bilo otisnuto ime predgrupe - Dolibasija iz Zagreba. Oni su mlađahni punk kvartet (gitara, bas, bubnjevi i vokal) koji je već u dva navrata pokušavao skrpati nekakva dva nastupa u KSET-u, no oba su neslavno propala, da bi u trećem pokušaju prije nekih 3 mjeseca konačno ostvarili željeni cilj i uspjeli odsvirati kompletni koncertni repertoar. Večeras su imali izuzetnu privilegiju da budu predgrupom, pa su se svojski trudili u četrdesetak minuta izvedbe da što bolje zagriju pristojno popunjen prostor KSET-a. Njihova glazba se prvenstveno temelji na punk-rocku s povremenim izletima u h/c i ska-punk-reggae, tekstovi su im na hrvatskom jeziku, prvenstveno su veseljaci, a osobitost njihovih aranžmana su vokalna višeglasja i povremene uspješne solo dionice i gitarski rock riffovi. Jedino mi nije jasno da li su sva ona "naštimavanja" i brojne distorzije u pauzama između kompozicija sastavni dio skladbi ili samo nesuvislo prenemaganje bez ikakvog voznog reda... Kada se kroz izvjesno vrijeme očvrste u stilu, aranžmanima i konciznijoj svirci, moguće ćemo dobiti angažirani zabavljački punk sastav. A do tada valja pričekati. The Planet Smashers izlaze na stage u 22,55 h svi odjeveni u crne košulje i crne kratke hlače, te odmah od prve bacaju sve svoje adute na trpezu. To je prije svega punokrvni ska koji zvuči i djeluje kao u najboljim danima ovog stila, te su svojom svirkom, energičnim scenskim nastupom i obiljem čiste i zdrave zafrkancije podsjetili na najbolje moguće faze velikih ska legendi Madness, Bad Manners, The Specials, The Selecter, The Beat... Ritam sekcija je čvrsta - melodičan bas i točno odmjeren kronometarski bubnjarski ritam, gitara je posve jednostavna i svira samo uobičajene ska ritmove, dok glavninu cjelokupnog posla obavljaju dva mahnita duhača - saksofonist i trombonist. Lonestar (sax) izvodi razne vratolomije kako u zvuku, tako i u scenskom nastupu - skače, povremeno pjeva i svira u čudnim, neuobičajenim pozama (s rukama iza leđa, na ramenu, s prekriženim nogama, na podu...), dok je Andrew Latoni (trombon) pak živi vražićak. Njegov trombon ima montirani bežični mikrofon što mu omogućuje da nesmiljeno trči po pozornici, skače po monitorima i zvučnicima, a u nekoliko navrata se spustio i među usijanu i rasplesanu atmosferu na podiju ispred pozornice izvodeći svoje pitoreskne scensko-glazbene minijature. Njih obojica (Lonestar i Latoni) su vrlo važna karika u cijelom glazbenom aranžmanu The Planet Smashers zbog cijelog spektra efekata, međusobnih duela, mnogih melodija i harmonija, tako da bi bez njih zvuk bio strašno siromašan i ograničen. Veselica koju su te večeri priredili Smashersi bila je obogaćivana mnogim vokalnim zafrkancijama, kao npr. "...ovo je jebena večer ponedjeljkom, šta možete raditi ponedjeljkom...", povremenim sitnim izjavama i na hrvatskom jeziku poput "dobro veče... rakija... pizka..." i sl. što su uspjeli naučiti u nekoliko prethodnih sati uoči koncerta, a najzabavniji dio koncerta priredili su kada su na polovini nastupa zahtjevali od publike da sjedne na pod i skandira u ritmu njihovih taktova, te da se na određeni znak svi dignu i nastave plesati ska-pogo nakon čega je nastao pravi urnebes! Bilo je tu svega... neka cura se vješala za svojeg momka tako da su joj noge bile na njegovim ramenima, a glava skoro klizila po podu, dvojica su pokazivala svoje stražnjice, njih nekoliko se bacalo s pozornice i plivalo na rukama publike, a usudio bih se reći, gotovo svi prisutni su plesali, skakali i divljali jer su The Planet Smashers ostvarili sjajan kontakt s publikom i izveli svoj koncert s najvećom mogućom glazbenom formom. Nakon točno sat vremena svirke odlaze sa scene i vraćaju se na samo jedan bis, te su tom prilikom izveli tri skladbe i svi odreda cugnuli rakiju iz boce koju im je dobacio netko iz publike. Sve se okončalo u 23.57 h, a da KSET može raditi i koji sat poslije pola noći, ovi nadasve simpatični kanadski skakavci sasvim vjerojatno bi svoj nastup još produljili na izvjesno vrijeme.

horvi // 13/04/2006