Dva jazz festivala u Zagrebu, započela su ovaj tjedan. Prvi koji vodi gospodin Kokanović ugostio je jednu od najvećih jazz pjevačica današnjice, Cassandru Wilson, a dan kasnije u maloj dvorani Lisinskog na festivalu Jazz.hr Proljeće nastupio je trubač Charles Tolliver sa svojim kvintetom uz gosta, poznatog i priznatog domaćeg "dečka" na saksofonu, Sašu Nestorovića. Ono što je malo neugodno iznenadilo je slab odaziv publike, jer mala dvorana je bila jedva ugodno popunjena sa svega šezdeset posto ukupnog kapaciteta dvorane. Grupu uz Tollivera na trubi i Saše na saksofonu, čine Bruce Edvards (gitara), Theo Hill (glasovir), Devin Starks (kontrabas) i Gene Jackson (bubnjevi). Sva ekipa izuzev gospode Hilla i Starksa su već stari, prekaljeni muzičari i zanimljivo je bilo vidjeti ovu dvojicu mlađih kako će se uklopiti i što će pokazati. Kao uvod u koncert, festival je predstavio Davor Hrvoj, koji je otvorio festival i u kratkim crtama rekao što nas sve očekuje ovih par dana u sklopu festivala te poimenice pozvao muzičare na pozornicu.

Ekipa je sa svirkom uletila odmah žestoko i u glavu, tvrđim boperskim melodijama, pomalo zalazeći u free i avangardne vode. Nekome tko je friško ušao u jazz vode sigurno bi ova svirka bila tvrda i nervozna. Niti bi mogao shvatiti svu ljepotu muziciranja ovog seksteta. Charles kao vođa grupe jedva da je progovorio par riječi, a kao dobar glazbeni pedagog, sebe je vrlo često stavljao u drugi plan, puštajući ekipu oko sebe da pokaže što svirački može. Tu je ipak najviše prednjačila stara garda, gdje je i naše gore list Saša Nestorović pokazao koliko može. U prvoj stvari Tolliver je pustio cijelu grupu, izuzev bubnjara Jacksona, da se predstavi svojim solo dionicama. To s bubnjarom je nadasve zanimljivo, jer kako je koncert odmicao, vidjelo se da je baš on najveća vrijednost ove grupe. Kvalitetnim promjenama ritma, uvijek u pravo vrijeme, uredno je pazio da koncert ni u jednom trenutku ne ode u monotoniju. A kako je tek pred kraj koncerta napokon dobio priliku da pokaže sve što može, u kratkoj solo dionici raspametio je sve prisutne, što je i jedan od razloga zašto je na kraju koncerta dobio i najveće ovacije publike. Pijanist Theo Hill je također pokazao zavidan nivo svirke, posebno pred kraj koncerta, kad se brass sekcija s gitaristom Edvardsom povukla. U tom trenutku, standardni jazz trio (kontrabas, glasovir, bubnjevi) imao je svojih pet minuta, gdje je i Devin Starks napokon imao vremena za jedan pošteni solo. Iako najmlađi u ovoj ekipi, nije bio ništa lošiji od svojih starijih i iskusnijih kolega.

Na kraju koncerta je vođa seksteta, Charles Tolliver, predstavio još jednom glazbenike, pozdravio publiku i pozvao ih da dođu u petak kad će ravnati jazz orkestrom HRT-a, gdje će izvesti legendarni album Africa/Brass, Johna Coltranea. Publika se nije dala, pa je na bisu izvedena još jedna brža kompozicija.

Sve u svemu, odličan koncert velikog Charlesa Tollivera. Obzirom da je i u najprestižnijem jazz magazinu na svijetu, DownBeat-u proglašavan trubačem godine, u Zagrebu publika svojim (ne)prisustvom ipak to nije znala prepoznati. Propustili su svirku velikih majstora i još većeg vođe. Šteta, velika šteta.

jura // 10/04/2014