Kako to obično biva, petak je u Zagrebu prilično bukiran svirkama. Tako je bilo i ovaj petak, Zabranjeno Pušenje je sviralo na Trgu, U pol devet kod Sabe i Svemir u KLUB-u, a ja sam se odlučio za KSET, gdje su snage odmjerili Banana Smrti i Miki Solus. Obzirom da Mikiju sa svakim novim koncertom u Zagrebu raste popularnost bilo je zanimljivo vidjeti kakav će biti odziv publike. KSET nije bio krcat, bio je ugodno popunjen, po mojoj slobodnoj procjeni, između 150 i 200 duša došlo je pogledati mladu zvijezdu u usponu. Miki je na svom Facebook profilu najavio da će svirka početi oko 22h s Bananom Smrti kao predgrupom. Tako se i dogodilo, a nadam se da će točno vrijeme najave koncerta postati standard. Ovo je već drugi put da Banana svira zajedno s Mikijem, pa mi je bilo zanimljivo vidjeti koliko su u tih par mjeseci od posljednje zajedničke svirke u KSET-u napredovali. I imalo se što čuti. Iako je za vrijeme njihovog nastupa u KSET-u bilo maksimalno pedesetak ljudi, nazočili smo moćnoj svirci mladog benda, kojem predviđam sve bolji prolaz na koncertima. Šteta što ne sviraju često, jer imaju čvrsti zvuk, zabavnu plesnu glazbu i energiju koja se itekako osjeti. Zvukovno bih to opisao kao kombinaciju Zadruge i Dicipline. Naravno da je usporedba s Disciplinom neminovna, jer ovaj duo s Hansom na bubnju i Žacom na basu i vokalu, bez električne gitare imaju sličnu ritmičku vrijednost, ali su Banani pjesme puno melodioznije i osjeti se ona energija koju svaki mladi bend ima, onaj mojo gdje sviraju kao da im je to posljednja svirka, dajući se do kraja. U svojim tekstovima, najviše spominju životinje, s velikom dozom zafrkancije, a pjesmu "Orao" izdvajam kao potencijalni hit. Žac je par pjesama pjevao u falsetu, čime je samo dodatno začinio svoj nastup. Hans je bubnjeve lupao tolikom žestinom, da se čudim da membrane nisu popucale. Koliko su me, kao i publiku u KSET-u, oduševili, pokazao je i poziv na bis. Njihov prvi u Zagrebu, na kojem su izveli "Ovcu" još jednom. E, baš ta "Ovca" je posebna, jer su tu zvukom otišli u onaj progresivni ton Korni grupe, što samo govori o širini koji ova dva instrumenta uspjevaju proizvesti. Miki, Tačko i Frane na pozornicu su se uspeli po planu, u 23h, a koncert je otvoren s "Mrtav je Johnny". Uz zabavan uvodni recital, malo drugačije, a mogu reći i bolje odsviran, primjetan je Mikijev pozitivni pomak u kvaliteti sviranja. Isto takvi su bili i Frane i Tačko, koji također nikad bolje nisu svirali. Interakcija koju ovi mladići imaju s publikom nevjerojatna je. Iako tu nema puno priče između pjesama, kao da je ovu večer manje bilo više. Miki se smijao veći dio koncerta i taj pozitivni duh prebacio je i na ostatak trija, a onda oni zajedno i na sve nas u publici. Pjevali su se tekstovi, nazdravljalo se pivama, baš kako i treba biti na ovakvom koncertu. Koncert na kojem sam primjetio i neke nove mlađe face, znate, onu grupaciju ispod dvadeset godina, koji jako rijetko zalazi na koncerte po klubovima. To je možda i najveći plus večerašnjeg koncerta. Kad bih tražio mane, možda je najveća u kratkoći Mikijeva nastupa, od samo četrdesetak minuta, ali s tri bisa, koncert se protegnuo na već ugodnih sat vremena. Znajući kakav je perfekcionist i da neće odsvirati pjesme koje nisu do kraja uvježbane, držao se svoje formule izbora pjesama. Iako u svom repertoaru ima još bar toliko pjesama, večeras je težnja bila u onim najpoznatijim, "Hipster", "Pun kufer", "Smrt je romantična"...

Koncert je bio sjajan, svirka oba benda na visini, gdje je prednjačila pozitivna i vesela atmosfera. Možda sam osobno očekivao više ljudi, ali i bez toga posjet je bio solidan. Uz to, u isto vrijeme održavana su još dva koncerta grupa čiji fanovi su potencijani posjetitelji i ovog koncerta. A i boljka naših mladih ljudi je da vrlo rijetko posjećuju koncerte. Nadam se da će se i to s vremenom promijeniti.

jura // 07/06/2014

> vidi sve fotke // see all photos