Oko trija Nikol, Luka i Vedran u zadnje se vrijeme stvorio popriličan hype. Imaju specifičan zvuk, posebno zanimljiv vokal te gaje jedan drugačiji pristup prema glazbi. Obzirom da sam nedavno recenzirao njihov prvi EP, koji mi se svidio, napokon sam ulovio malo vremena da ih pogledam i uživo. U međuvremeno me pozitivno iznenadilo da je EP objavljen i u fizičkom obliku, što je i više nego pozitivno, jer bi šteta bila da ostane sve samo na internet izdanju, koliko god to danas bilo popularno. Njihov nastup je počeo relativno rano, oko 20.30 h, baš kako je i bilo objavljeno na njihovoj Facebook stranici. Moram priznati da bih volio da i mnogi drugi nastupi počinju u ovako pristojno vrijeme. Osovina oko koje se koncert vrti je šarmantna Nikol Ćaćić, koja ima itekako dobro razrađen scenski nastup. Spontanost i iskrenost koju je pokazala pri svojem večerašnjem nastupu pokazuje zrelost koja odudara od njenih godina. Njen vokal, koliko se god na prvu čini krhak, toliko da bi moglo doći i do pucanja istog, pokazuje snagu i specifičnost kojim odudara od mnogih sličnih. Isto vrijedi i za muški dio grupe, čije sviranje gitare je sve osim standardno. Svojim minijaturama i umijećem sviranja mogli bi odraditi i zasebni koncert. Kroz ambijentalni pop s natruhama psihodelije, koji prevladava i na debut EP-u, uživo pogađaju slušetalja na način koji stvara osjećaj ugode, ali bez podilaženja. Odsvirali su i nekoliko obrada, koje su prilagodili sebi i bez pozornog slušanja teško da bi prosječni slušatelj pogodio o kojim se pjesmama radi u originalu. Također je bilo i nekoliko novih pjesama, od kojih sam posebno zapamtio "It's not dark yet". Cijeli je koncert ovaj čarobni trio iz Pule uživao u svirci i pjevanju. Mi u publici također. Kroz njihov nastup koji je trajao oko sat vremena shvatite da im je svejedno sviraju li pred pet ili petsto ljudi. Ono što u tom trenutku znate je da su sebe dali sto posto. Nakon njih stigli su nam Tragači, jedna zanimljiva country blues kombinacija. Ime grupe je posuđeni naslov iz legendarnog westerna Johna Forda, a ne kako bi mnogi pomislili iz omnibus komedije Kako je propao rokenrol. Kao i NLV i Tragači pjevaju na engleskom jeziku, a pjevač ima naglasak kao da je došao s juga SAD-a. Onako kako zvuče oni šašavci u legendarnom filmu "O brother, where are thou?" u pjesmi "Man of constant sorrow". Raspored pjesama bio je takav da su prevladavali sporiji naslovi, a s vremena na vrijeme znala je uletjeti i koja brža pjesma, za podizanje raspoloženja publike. Pjevač je kroz koncert promjenio nekoliko instrumenata, počevši svirku s banjom, nastavio u pjesmi ili dvije s usnom harmonikom, a pred kraj koncerta na red su došle i gitare, električna i akustična. Usred njihovog nastupa počela je padati kiša koja nimalo nije omela svirku, nego je još više pojačala atmosferu.

Možda je nedostajalo malo više bržih pjesama, da atmosfera bude pogođena kroz kompletan nastup. Tragači kao da su bili malo pokočeni, te se činilo da su više bili fokusirani na instrumente, da sve bude perfekcionistički odsvirano, a manje na bilo kakvu interakciju sa publikom. To možda najviše ide pjevaču na dušu, koji je trebao imati više pozitivnih istupa. Jer potencijal grupe je tu i samo te neke male sitnice su potrebne da se priča izbrusi. Tu treba kao olakotnu okolnost uzeti da je dogovoreno s gazdom prostora Retra da će ovaj nastup ipak biti malo više akustičniji i tiši, a samim tim i odmaknut od njihova standardnog zvuka. Ovaj nastup je time više bio country, dok u nekoj drugoj situaciji će više zvučati blues i to onaj alternativniji, kako bi to radio Jon Spencer Blues Explosion kad bi svirao ovakvu glazbu. Za sam kraj koncerta, na bisu, odsvirali su "If I Should Fall From Grace With God" i to ne na pozornici, već spontano između publike. Napomenuti ću da su Tragači izbacili i svoj prvi maxi single, koji je na njihovoj bandcamp stranici dostupan za besplatni download. Kroz te dvije pjesme puno se preciznije može čuti zvuk i smjer kojem ova grupa teži.

Zanimljiva svirka dva benda koji pjevaju na tečnom engleskom jeziku i koji bi u skorijoj budućnosti mogli biti itekako zanimljivi i puno široj populaciji od nas nekolicine koji smo se večeras skupili da bi ih pogledali.

jura // 21/06/2014

> vidi sve fotke // see all photos