Kako uopće opisati nešto u obliku objektivnog i kritičkog izvještaja kad je to festival koji ti svake godine izmakne zbog posla, ispita ili bolesti? Nikako! Kako je bilo? Fenomenalno! Idemo opet? Naravno!

U ta pitanja i odgovore bi se moglo sažeti sveukupni dojam sa SAWA festivala. Dva dana hardcore i punk zabave, kampiranje uz rijeku Savu koja je ne tako davno nemilosrdno poplavila okolicu Županje, jeftina cuga i osjećaj slobode koji nedostaje današnjim klincima priljepljenim za računala, mobitele i internet.
Kroz pozornicu je prošlo dvanaest bendova u dva dana. Dva su, nažalost, otkazala pred samo održavanje festivala, ali to nije umanjilo atmosferu koja je ključala pojavom svakog od bendova. Čast da otvore festival pripala je karlovačkom bendu Me As Well. Žestoka četvorka s preodličnom pjevačicom/basisticom na čelu oduševila je, vjerujem, većinu prisutnih. Svakako preporučam posluhnuti. Drugi bend koji želim posebno spomenuti su D.J & Wootchyak iz Pule. Momci su odsvirali opus svog zadnjeg izdanja Dog machine. Predvođeni energičnim vokalom Danilom koji je uvijek spreman na šalu i zajebanciju među pjesmama, momci su u nekih četrdesetak minuta pomeli komarce što su zujali pred pozornicom. Iz razgovora s nekoliko prijatelja, čuo sam dosta pohvala na ritam sekciju; Andro koji ubija bubanj te Matko na basu. Momci su bili odlična, po meni čak i predobra, uvertira za bend prve večeri Struggling For Reason. Belgijanci koji sviraju nekakav melodični hardcore punk. Momci njeguju i neobičan outfit - nastupaju u svečanim bijelim košuljama i hlačama. Možda previše pokušavaju animirati publiku tokom nastupa no to je dokaz da bend pokušava biti profesionalan i uigran. Kad sam ih sreo u zoru kako teturaju kod šanka, rekli su kako im je drago da su svirali poprvi puta u Hrvatskoj baš na ovakvoj lokaciji. Još jedna pohvala organizatorima! Drugi dan sam uspio odslušati Ponte De Carla te Jaded, a od drugih sam čuo da sam napravio pogrešku propustivši Lack Of Soul. Taman sam se vratio na Ljubišu Samardžić. Fistra i ekipa i dalje neumorno djeluju u svom anarho stilu. Uočljivo je bilo Fistrino objašnjavanje tematike pjesama između sviranja i to je ono što današnjim, nekim novijim hardcore bendovima ponekad nedostaje. Neke to živcira, meni ima velikog smisla. Hardcore i punk glazba jest i mora biti nekakva poruka. Festival je zatvorio Ponor, sastavljen od članova Amoka sa svestranim bubnjarem Dinkom. Oni su jednostavno od uštimavanja, kad je Slobić na basu krenuo svirat Brohymn, pokazao zašto su ostavljeni za kraj. Imao sam prilike slušati i Amok i imam osjećaj da Ponor nastavlja gdje je Amok stao, ali s tekstovima na našem jeziku. Tematika besmislene religije, sistema današnjeg svijeta te podrška prijateljima istomišljenicima bio bi kratak opis pjesama Ponora. Definitivno su me osvojili i radujem se idućoj njihovoj svirci!
Moram spomenuti da SAWA ima pravi festivalski duh te su bendovi samo dio te cjeline. Nisam siguran u brojku ljudi koja je kružila festivalom u ta dva dana, ali osjetio se duh zajedništva i cjelokupne tolerancije koju sam festival zagovara. Nisam dugo prisustvovao takvom događaju i vjerujem da se vraćamo iduće godine. Svaka čast organizatorima!

fichonm // 26/07/2014

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Zahvaljujem Siniši Čečavcu na fotografijama!