U trenutku kada su se tri momka i cura iz grupe Blouse popeli na stejdž, sirene opće opasnosti bile su oglašene par desetaka kilometara od Močvare. Ovaj puta opasnost je dolazila od podivljalih rijeka, a bome niti Sava, koja se tada nalazila na desetak metara od ulaza, u tom trenutku nije ulijevala sigurnost. Srećom to nije omelo sudionike da provedu jednu nimalo običnu večer. Blouse su započeli pomalo sramežljivo s naslovnom pjesmom njihovog prošlogodišnjeg albuma, Imperium, i ostaje žao što su ovu izvrsnu pjesmu ispucali odmah na početku dok se još zvuk uštimavao i publika ulazila iz dvorišta u dvoranu. Blouse su četvorka predvođena s Charlie Hilton, sitnom stasom, ali čvrstom glasom, koja vokalno asocira na Miky Berenyi i Alison Shaw, dok njena inače blago roza gitara u napadima kaleidoskopskih boja poprima potpuno drugačije, psihodelične boje, što joj daje snagu za bučne zidove koje povremeno proizvodi. Ostatak ekipe dobro je proučio pjesmaricu Ride i Lush tema, te naučio kako upotrebljavati razne pedale kao pomoćna sredstva i na originalan način upotrijebio je u svojim pjesmama. Tako su već do 1000 Years, pjesme koja staje uz bok shoegaze evergreenima, iznad naših glava lebdjeli duhovi spomenutih bendova. Iako nisam ni očekivao da će ovaj koncert trajati duže od sat vremena skupa s bisom, nisam ni očekivao da će mi biti toliko žao što su završili. Jer ruku na srce, njihov album zvuči prilično mlako i produkcijski šuplje, dok je uživo to jedna sasvim druga priča u kojoj pokazuju da su odličan živi bend.

pedja // 15/09/2014

> vidi sve fotke // see all photos