U Prostoru do Spunka ove subote smo imali možda i jedinstvenu priliku pogledati nastup friškog benda PANORAMA kojeg čine bubnjar Damir Šimunović (Joe 4, ex-Kukuriku Street, Ex-Tena Novak, ex-Seven That Spells...) i klavijaturist Srđan Galić (ex-Zemlja Broj 9). Njih dvojica su se za ovaj prvi nastup pripremali prilično dugo, barem koliko mi je poznato, cirka skoro godinu dana, a budući da je Srđan, inače s beogradskom putovnicom dulje vrijeme živio u Zagrebu radeći posao na određeno vrijeme, taj njegov profesionalni ugovor se primiče kraju i sudbina dvojca je neminovan raskid. Odnosno, uskoro se vraća u Beograd, tako da bend ne može dalje egzistirati, barem u ovakvom live izdanju. Na ovom prvom, a možda i jedinom nastupu otprašili su pregršt autorskih kompozicija, dakako, instrumentala, zavijenih u plesnu psihodeliju s mnogo eksperimenata. Žanrovski ispadaju iz nekih klasičnih indie obrazaca po kojima su godinama šetali u svojim ranijim bendovima i projektima stvarajući unikatnu smjesu svega i svačega. Evo, prvi odsvirani komad je bio čista avangarda iliti točnije post-avangarda (neki vole koristiti i izraz neo-avangarda) s obiljem eksperimenata koji su po zvuku i formatu dozivali duh četvrtog albuma Pink Floyd "Ummagumma" iz daleke 1969. godine. Tu je sve pucalo od šarenila boja, oscilacija, lomova frekvencija, aritmije, namjernih skokova s percepcije na percepciju, a daljni komadi su uglavnom fuzijski stapali onaj elektronski dio Trans AM s neizostavnim psihodeličnim elementima u kojima se dalo primijetiti štošta toga. Od recimo no-wave scene, preko ambijenata, post-punka, funka, noisea, math-rocka, pa sve do post/electro industriala, trancea i ponekih floskula Animal Collection, no ipak od svega navedenoga ništa nije korišteno u nekim standardnim načelima. Glazba im je uistinu 'panoramska' progressive smjesa svega i svačega s neočekivanim preobraženjima i metamorfozama gdje i ritam i sva ona Srđanova čudesa na klavijaturama s gomilama specijalnih efekata sastavljaju bogati kolaž raznolikih figura. Ima tu i bas linija, ekscentričnih izleta u de-kompozicijske strukture, kao i insinuacija na gitarske slobodne formate improvizacija (dakako, odsvirane na klavijaturama), te je praktički Srđan svojom kompaktnošću istovremeno uspio nadomjestiti čitav rock bend s klasičnom postavom manipuliravši sa zvukom i odnosima linija kao da uz sebe ima još barem 3-4 instrumentalista. U nekim komadima je koristio i vokalne samplove, te još čitavo brdo efekata za koje je teško moći pronaći adekvatne nazive. Moglo se uz njihovu glazbu i zaplesati, nije to samo šarafljenje potenciometara i ekspresivno izbacivanje kreacija koje doduše jesu često i najvitalniji faktor u formatima kompozicija. Nemaju recimo nikakvih mračnih fraza, pa čak niti specijalno laganih tretmana mada ambijent i atmosfera neprestano lebde sukladno s vrlo temperamentnim ritmovima, a kad su nakon nekih 45 minuta svirke odsvirali zadnju stvar, publika se prilično iznenadila. Tražilo se još, ali momci su samo rekli 'nemamo više materijala'. I to je bilo to. Odlično, ekspresivno, plesno i eksperimentalno. Možda je ovo bio i jedini koncert ovog dvojca... A kako nisam uopće gledao najave, za ovaj koncert ne bih niti znao da tog popodneva nisam na Knežiji naletio baš upravo na Damira koji me pozvao na svirku, pa sam se nakon zadnje stvari već skoro pa počeo pakirati doma. I otišao bih da nisam sreo neke kompanjone, naravno muzikante s kojima se razvezala spika, a kad tamo, na scenu izlazi još jedan bend - GILBERT. E, pa onda se nije išlo kući.

Gilbert su, da podsjetim, sastav kojeg čine bubnjar Filip Riđički (ex-Luft) i gitaristica Melita, nekadašnja bubnjarka Spine, te novi basist. Gledao sam ih prije skoro godinu dana u KSET-u kao predgrupu Žen (10.X 2013.) kada su imali jednog drugog basistu i ostavili su tada odličan dojam. No, večeras su, čini mi se bili još bolji u toj spregi akustične gitare i uglavnom vodećih Melitinih vokala na koje se nadograđuje i Filip, a da ne smetnem s uma, novi basist je Jadran Zdunić, onaj nikad dovoljno priznati samozatajni fretless 'Mick Karn' iz nekadašnjih Dorian Gray! Hej, hej, hej. Krenuli su s laganijom "Rešetke" i izveli ukupno 8 pjesama, a neke sam zapamtio još iz KSET-a, poput "Vonj luka", "Žuta", te odlične "Ormar" i perverznu "Navodnjavaš". E, sad ne bih mogao točno precizirati koja je od njih (a možda nije niti jedna) izvedena urnebesno žestoko gotovo do natruha metalcorea. Možda "Ormar"... Melita je svoju akustiku u nekim momentima prilagodila moćnom rock naboju gdje zvuk pretvara u amplificirani aludiravši gotovo na električnu gitaru, onako kako su to svojevremeno radili Violent Femmes kombiniravši pop melodije i hardcore-punk. Naravno, ovo nije niti slika ili prilika, da netko ne pomisli krivo, nekakvog pop-punka, već samo vješta autorska sprega pjesama koje jesu iznjedrile iz akustičnih legata, ali su spretnošću ova tri instrumentalista pojačane ponekad žestokim tempovima i naglašenim bas dionicama. Odsvirali su još "Kuja", "Retuširana tišina" i na kraju "Knjižničari" prezentiravši kroz kompletan nastup zanimljiv lirski stav s mnogo pseudo-seksualnih, emotivnih i intelektualnih fikcija potvrdivši odličnu sviračku i vokalnu kreativnost razvivši se u cjelovit autorski bend koji se očito ne voli priklanjati nikakvim klišejima. Rade punom parom i uskoro bi se mogao očekivati prvi nosač zvuka ili barem kompletan album za digitalni download.

horvi // 16/09/2014