Sjećam se da je već pri predstavljanju ovogodišnjeg jubilarnog VIP Jazz festivala Christian McBride bio jedan od onih izvođača čiji nastup me možda i ponajviše zanimao. Čim je organizator festivala, gospodin Kokanović, najavio njegov dolazak, ponadao sam se da će nas posjetiti sa svojim kvintetom, u kojem vibrafon svira maestralni Warren Wolf, ali za prvi put imali smo čast gledati ga u trio formaciji. Uz McBride-a na kontrabasu, svirali su Christian Sands na glasoviru i Ulysses Owens Jr. na bubnjevima. To je ekipa koja je ujedno i radila zadnji McBrideov trio album, Out Here. Ne treba uopće napominjati da je koncert, kako to i jest na jazz koncertima, počeo na vrijeme, te se već pri prvim taktovima osjetila magija u zraku. Medley kombinacijom Shortera i Monka, kakvu inače ne izvode, Christian McBride je priznao da osjeća kako će ovo biti posebna večer. A publika u ZKM-u (koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta) je tu iskrenost itekako osjetila. Improvizacija kojom su nas šarmirali ovi majstori, posložena je u tolikoj mjeri da su se i oni koji su koncert posjetili reda radi, a nisu toliko involvirani u jazz, mogli za nešto uloviti. Svejedno tko od trija je izvodio solo dionice, tonovi su bili posloženi na pravi mogući način. Ulysses Owens Jr. ima jako specifičan način sviranja bubnjeva, a svojim tijelom kreće se poput boksača u ringu. Još impresivniji je bio "malac" na glasoviru, Christian Sands. McBride ga je otkrio kad je imao osamnaest godina, a ono što je posebno pohvalno je sviranje u stilu Theloniousa Monka, prilagođeno današnjem vremenu. Monk je u svoje doba svirački jednako bio van vremena, kao i Sands danas. Ono što krasi Christiana Mc Bridea je idealan spoj stare škole jazza, ponajviše be-bopa, s velikom sviračkom energijom.

Kao svojevremeno B.B. King, i Christian McBride je veliki zabavljač. To ovdje mislim u najpozitivnijem smislu. Publika je pred kraj koncerta to i nagradila velikim pljeskom, držeći ritam pjesmama. Bilo je naravno i bisa, a ako se pita prisutne, uvjeren sam da je ovaj trio mogao svirati do ranih jutarnjih sati. I naravno, uopće nije upitno hoće li opet posjetiti Zagreb, to je samo pitanje vremena. Moguće i u kvintetu.

jura // 31/10/2014