Tako je to kad dugo želite gledati neki bend uživo. Kada je motivacija dobra, nije teško u vrlo kišni prvi ponedjeljak u studenom poslijepodne nakon posla sjesti na vlak i zapaliti parsto kilometara sjevernije. Ići na koncert iz Luksemburga u Bruxelles ipak je nešto složenije nego ići iz Zagreba u Ljubljanu, iako se ne radi o velikoj razlici u kilometraži.

Velika očekivanja s jedne, puno skepse s druge strane, imao sam pomiješane emocije prije ovog koncerta. Bio sam toliko oduševljen najavom da sam čak razmišljao potegnuti i do Zagreba samo radi te svirke, jer sam siguran da će koncert u Tvornici biti fešta sama po sebi. Ipak, razum je prevladao i odabrao sam ipak mnogo mi bliži Bruxelles. S druge strane, iako mi je ovo jedan od najdražih bendova u proteklih nekoliko godina, njihov recentni album "Get Hurt" mi nikako nije sjeo, ne prima se ni na neznam koje slušanje. Album im jednostavno ne valja, a ova turneja služi njegovoj promociji. Također, bilo je dosta prigovora na hladnoću njihova nastupa i to od ljudi čije glazbeno mišljenje prilično cijenim, tako da sam se malo pribojavao kako to zapravo izgleda. Svirku su primjereno otvorili sa "Stay vicious", i stvarno je to djelovalo pomalo hladno na početku, a možda je tome i doprinjela atmosfera teatrolikog Ancienne Belgique. Početnu hladnoću razbili su klasici "45" i "Blue dahlia", a i Brian Fallon je kao frontman počeo komunicirati s publikom. Istina, imao sam dojam da publika puno bolje prihvaća stare stvari od materijala s novog albuma, kojih su puno odsvirali u prvom dijelu koncerta (1000 years, Helter skeleton, Red violins, Selected poems, Aint that a shame i Get hurt ). "Even cowgirls get the blues" je skroz podigao publiku, a "Howl" je koncertu dao posebnu brzinu. Konačno je ovaj koncert dobio odgovarajući tempo.
A Brian Fallon se opušteno i dobro zabavljao na stageu, odajući sasvim drugačiji dojam od hladnoće koja mu se pripisuje. Vrlo je intezivno komunicirao s prvim redovima publike, čak su mu neki likovi iz prvih redova uvalili CD svoga benda. Bacio je i par fora, pa se našalio sa portalom Pitchfork ("To su oni koji ne vole nas, a ni Deer Tick." (koji su im predgrupa na ovoj turneji)), ali je zato pohvalio War on drugs koji su večer ranije nastupili u istom prostoru.

U međuvremenu bend je potpuno zagospodario prostorom i svirkom, dogodio se onaj koncertni trenutak kada su se vrijeme i prostor i koncert, stopili u jedan veličanstveni nastup. Iako se Brian Fallon dosta muči sa vokalom uživo, ipak je imponirao njegov opušten pristup. Istina, bubnjar Benny Horowitz, koji izgleda kao da je upravo ispao iz nekog AOR benda iz sedamdesetih, nekako je najdominantnija figura na stageu.
Svirka se bližila kraju i Fallon je objasnio kako Ancienne Belgique ima "policijski sat" ("curfew") pa će oni preskočiti nepotrebno izlaženje sa stagea i povratak na encore, te će samo nastaviti svirati do kraja. Uslijedili su klasici, njihove naslovne himne s najuspješnijih albuma "59 sound" i osobito nadahnuto odsvirana "Handwritten". Za kraj je ostala "Backseat", kao neka veličanstvena odjavna špica filma, odsvirana onako kako se i treba odsvirati zadnja stvar na koncertu, dostojan oproštaj s publikom. Mene je pomalo zatekla, jer sam se nadao čuti, ako ne "National anthem" ili "Here comes your man", onda barem "Great expectations" s kojom su vrlo često završavali koncerte. Tako je to u koncertnom životu, na setlistama nisu uvijek one pjesme koje želiš čuti.

Gaslight Anthem nisu bend koji volimo zbog virtuoznosti njihove svirke, ili sofisticiranosti i originalnosti njihova stila. Njihova glavna značajka je energija, energija njihovih albuma i nastupa uživo, energija inherentna rock & rollu, koju baštine od njihovog velikog newjerseyevskog mentora Brucea Springsteena. I unatoč predviđanjima, pa čak i unatoč mrzloj kišnoj briselskoj večeri, u njihovoj svirci nije bilo nimalo hladnoće, već samo jedna doza profesionalne ležernosti koja proizlazi iz dugogodišnje sviračke rutine. A ta sviračka rutina zvuči stvarno dobro, i prilično sam uvjeren da će se kroz koji dan pred zahtjevnom ali i zahvalnom zagrebačkom publikom prikazati u najboljem svjetlu.

lovel // 08/11/2014