Na meniu se tu večer našla veoma primamljiva i izdašna ponuda sačinjena od četiri benda. Bili su to Reflex Kid, Mahatma, Malady Lane i She Loves Pablo za kraj. S obzirom na broj najavljenih, držali smo se rasporeda pa smo tako u 21h kročili u gotovo kompletno prazan prostor. Odmah sam se sjetio Zvonke iz Svemira kako mi u jednom intervjuu spominje tu kompletnu stoner/metal scenu u kontekstu kao, oni imaju veliku publiku i veliki su hajp. Nisam niti sumnjao da se prostor neće napuniti, ali kasnije sam shvatio da se u biti nikakav poseban hajp nije digao oko ove ekipe. Oni su tu publiku dobili isključivo na račun svog rada. Uglavnom, uskoro na binu kroče Reflex Kid i pokušavaju rasplesati i zabaviti sve veći broj promatrača. Žestoko kreću. U stilu Public Enemyja na steroidima. Rap vokali upareni sa sirovim rifovima ponekad znaju proći i cmizdravo. No Reflex Kid za razliku od toga imaju težinu svojih uzora. Veliki doprinos cijeloj večeri bio je i sam zvuk koji je pošteno tresao prostor i baš je milina ponekad slušati ovakve audio masaže. Pred sam kraj nastupa je vokal Luka ponesen svirkom skočio u publiku i odpjevavši pjesmu na podiju dodatno začinio situaciju za kasnije. Kasnije mi je u razgovoru Ognjen (Čudnoređe) rekao kako mu rijetko kad prvi bend ovako sjedne i da su mu Reflex Kid odlični baš iz razloga što imaju taj američki zvuk s kraja osamdesetih
Nakon njih na binu se penju Mahatma. Četiri grungera iz Velikog Trgovišća. Opet povratak u prošlost i opet na pozitivan način.. Iz gitara i vokala ovih momaka na sva vrata pršti seattleski zvuk. Scenski nastup im je s druge nije bio energičan kao što su ga prije njih imali Reflex Kid i to se vidjelo i po publici koja ih je u globalu kroz nastup samo promatrala. No za instrumentima je to dosta stara ekipa koja je pod današnjim imenom startala prije petnaest godina. Unatoč tome imaju tek jedan album s početka i EP. Odsvirali su svoj set od cca 45 minuta i stage se pripremao za Malady Lane. Novu perjanicu kuće Pablo. Trenutno spremaju materijal za album, a sudeći po publici koja ih je veoma zadovoljna pratila, morati će zadovoljiti povisoke standarde koje su su sami postavili. Imaju vokal koji se ne libi potegnuti iz petnih žila i derati se cijeli nastup ko navijen. No ono što ga u pozadini pogoni su ritam mašina Deafness By Noisea, braća Jambrošić na bubnjevima i basu. U to vrijeme Tvornica je bila puna a mi od umora već na tribinama. Zanimljivo je bilo gledati što su bendovi iz HOP-a uspjeli napraviti u zadnjih 10 godina. Izgledaju kao da im velike pozornice nisu najbitnija stvar na svijetu, no svojim radom postigli su upravo suprotno napunivši Tvornicu. Bližio se kraj nastupa Malady Lane a publika se spremala za She Loves Pablo. Šećer na kraju, reklo bi se. Svima dobro poznati stoneri za koje se iskreno čudim (a i ne samo za njih) što još nisu imali neke značajnije proboje s vanjske strane granice, no biti će i toga... Što da uopće spomenem o njima, pogotovo sad kad su u stanju sutra sami napuniti bilo koji klub. A to je isto tako bilo pitanje vremena, jer sve vratolomije koje su u stanju izmisliti jednostavno se lijepe za uho. Kada sve to upogone s peglanjem gitara, bubnjeva i promuklog vokala, zbilja djeluju poprilično moćno. Publika je tu već eksplodirala a feedback kakav je bend dobio izvukao ih je još nekoliko puta na stejđ.
Kad bi na kraju podvukli crtu, bez sumnje bi došli do zaključka da je ovaj mini festival uspio u potpunosti. Dva dana puna Tvornica, a vjerojatno i KSET u nedjelju. No da se vratim mrvicu na publiku i tzv. hajp koji sam čuo da se spominje na sve strane. Možda sam to toliko puta čuo pukom slučajnošću, no svejedno. Kad mi netko spomene kako nema kvalitetne domaće mjuze primim se za glavu. Ima je nevjerojatno mnogo a kako stvari stoje, i dalje se rapidno razvija i to nikako više nije neki hajp. S druge strane na cijeni i medijskoj popularnosti je sasvim drugačija glazba. Ona plitka i manje-više jeftina. A da bi se njoj doskočilo na kraj, potrebne su upravo ovakve ekipe. Nije se bezveze Zvonka dosjetila ideje o Bistrou, a tako i ova ekipa ne nastupa bezveze pod istim nazivom. Bitno je raditi sa srcem, a kako stvari sad stoje, mislim da je neupitno da će se House of Pablo nastaviti graditi istim tempom.

mario m. // 05/03/2015

> vidi sve fotke // see all photos