Kada su davne 1982 Vinnie Stigma i Roger Miret okupili Agnostic Front i 1983 snimili United blood EP sigurno nisu ni sumnjali da će jednog dana upravo ta singlica mnogima predstavljati pravi - čisti hardcore zvuk nabijen angažiranim liriksima. Album iz 1984. Imena Victim in Pain lansirao je bend na tada vrlo jaku i razvijenu NYHC scenu koja se okupljala oko legendarnog CBGBa gdje su svojevremeno nastupali NYHC velikani poput Cro-mags.

Album Cause for Alarm je kronološki posljednji koji sam uspio preslušati više puta, jer je upravo taj album donio thrash metal u hardcoreu, ono što bi danas mnogi nazvali "Macho core". Odlazak na koncert ovih hardcore legendi najviše me privlačio zbog činjenice da mogu pogledati istinske hardcore legende i poslušati neke od omiljenih pjesama u štihu "friendship, unity, respect" hardcore priče. Iako bih radije da je koncert otvorio netko poput domaćih Strongholda, koncert je otvorila grupa First blood koja je ostavila vrlo dobar dojam na publiku. First Blood su u svojoj verziji hardcorea pridodali i mnogo metala, što nekome možda i zvuči dobro no ja se u pravilu razočaram kada čujem zvukove metal dionica u hardcore glazbi (no tko sam ja da sudim o ukusima). Uz malenu digresiju kako sam na ovom koncertu vidio puno ljudi koji inače ne dolaze na hardcore koncerte dolazim do zaključka kako je punk/HC scena zapravo već donekle podjeljena i kako do potpune podjele zapravo može vrlo lako uskoro i doći (koliko god mi to zapravo ne bi htjeli iz razloga što nam je scena ionako već premala). Nakon podužeg repertoara predgupe, na scenu dolaze prvoborci hardcorea - Agnostic front! Prekrasno je bilo vidjeti Mireta i Stigmu na stageu, što upravo daje vjeru mlađim naraštajima da hardcore nije prolazna faza u životu. O tome što su svirali, a što nisu - neću vam puno pričati jer zaista nisam kompetentan no sa sigurnošću mogu reći da su me neke od starih stvari strašno obradovale dok neke zbog promjene zvuka gotovo nisam ni prepoznao, naravno dajući čitateljima na znanje i činjenicu da sam AF posljednji put pažljivo posušao pred najmanje 2 godine. Publika je je kroz cijeli koncert konstantno skakala i stage diveala, no izostao je "circle pit" koji u hrvatskoj čini mi se nikada nije zaživio kao klasični hardcore ritual.

Negdje kratko iza ponoći, zajedno sa posljednjim taktovima AF napuštam koncert prepun dojmova i bogatiji za jedno novo iskustvo, no daleko je to glazbe koju sam prepoznavao u trenutcima kada sam nakon Minor threata obožavao i Agnostic front, Youth of today, Gorilla Bisquits i slične bendove.

maxse // 14/07/2006