Predivna večer za malo dobro starog NYHC-a. Dolazim pred Vintage i prvo što zamijetim je starija ekipa. Ona dobra stara koja je nekoć žarila i palila po vani, a danas neki od njih oženjeni s djecom i trbušinama. Ali piva u ruci je postojana, pričaju se stare priče i nabrijava se za koncert. Majice Sick of it all, Madball, Crowbar, Suicidal Tendencies, Converge svud oko mene.
Rekoh: "Dobro došli u devedesete." Odmah mi je srce zaigralo. Ovo će biti dobra fešta. Prvi bend večeri bio je Stronghold, iako sam došao na pola nastupa bend me ugodno iznenadio. Žestoko i kvalitetno. Dečki su dobro uigrani i svakako ih vrijedi pohoditi na nekom od nastupa. Pjesmu "For You" posvetili su publici koja im se na tome srdačno zahvalila. Nastup završavaju sa pjesmom "No Fucking Way" ostavljajući za sobom publiku koja se tek lagano počela zagrijavati. Ljudi se sele na šank a sljedeći na redu su Angel Dust. Dečki su dali sve od sebe ali publika je jednostavno čuvala energiju za Sick Of it All. Poneki član publike bio je upoznat s njihovim pjesmama a dečki su na tome pokazivali veliku zahvalnost. Mnogo puta su ponovili da im je drago što su ovdje. Po pozornici se skakalo na sve strane ali nekog prevelikog odaziva u publici nije bilo. Sam nastup trajao je vrlo kratko. Ono što su svi čekali pojavilo se na pozornici. Teška mašinerija Sick of it all-a pokrenula je svoje kotače i divljanje je moglo početi. Od samog početka u glavu, u mozak i u noge. Koncertni prostor ispunjen dokraja, prvi dio u kaosu a drugi dio onako lagano uz headbanganje. Ovo mi je bio treći njihov nastup i mogu sa sigurnošću reći da se ništa nije promijenilo. Isti stav, ista usklađenost i isto ludilo. Svaka im čast. Postoje već skoro trideset godina a energija koju prenose na publiku je naprosto nevjerojatna. Od samog početka pa do samog kraja publika nije stala ni sekunde, skupa sa mnom. Nakon dvije tri stvari sve se to pretvorilo u jednu ogromnu mješavinu ljudi, znoja, pive i pozitivne energije. Koncert su otvorili pjesmom Good Looking Out. Slijedile su stvari poput Sound the Alarm, Just Look Around, Death or Jail, Busted (meni najdraža). Najdraži mi je Pete Koller koji valjda 90% koncerta provodi skačući po pozornici i usput izvodi savršene rifove. Legenda! Publika ne staje, ima svega. Od mosh pita, wall of death-a, skakanja. Stage dive je dignut na vrlo visoku razinu ludosti i originalnosti. U jednom trenutku Krmpa (DBN) dolazi na binu i najavljuje Scratch the Surface. Publika se razdvaja u jedan veliki wall of death i vjerujem da je tu fešta dostigla svoj vrhunac i nije popuštala do kraja. Nastup završavaju već standardnim Built to Last. Publika ih i dalje zove na drugi bis ali to je bilo to. Sve u svemu dečki su odradili vrhunski nastup i svatko tko je bio tamo te večeri vjerujem da je otišao doma sa smiješkom na licu i pokojom masnicom. NYHC živi dalje i dalje diše punim plućima. Marko Mes

terapija // 25/04/2015

> vidi sve fotke // see all photos