Žao mi je što nisam baku, dok je bila živa naravno, upitao je li čula ikad za The Exploited. Uvjeren sam di bi bila rekla kako nema blage veze o čemu se radi. Kakve ovo veze ima i s čim? Nikakve, to je samo moja baba. Ako zaboravimo na nju i usredotočimo se na ostatak puka, dojam je da je nemoguće ne biti upoznat s postojanjem toga benda u nas. Jednostavno, u svakoj šetnji svakim gradom svaka će osoba iole vizualnog tipa vrlo lako opaziti majice, jakne, bedževe, prišivke i tetovaže tog megapopularnog benda. U jednom sam trenutku pomislio kako je to postao "statusni simbol", nešto poput Yankees kapa za pankere - nije važno da se sluša, važno je da se fura. No, ako je suditi po jučerašnjem koncertu, ima biti da sam se prevario. Naime, stvarno volimo taj Exploited, izgleda. Kad sam došao pred Vintage, prva refleksna misao mi je bila da je očito Norijada. Šalim se, nije. Znao sma da svira Exploited, nisam toliko dementan baš. Kud god pogledaš, samo poznata lica, svi sjede jedno drugom praktički u krilu i kolektivno unose loše cuge i loše droge u svoje mlade ustreptale organizme. Irokeze su friško ofarbane, prišivci friško prišiveni, na tregerima su pričvršćene nove kopče, sve je cakum pakum. Ne dolazi Exploited svaki dan u grad, uzbuđenje se moglo rezati karticom po dasci. U nekom se trenutku pojavila i vijest da je koncert rasprodan, tako da više nije bilo ni trunke sumnje da nas unutra čeka mrtvi kaos. Samo, prvo je trebalo istrpiti te neke thrash metalce koji se zovu Code Red Organisation. Odnosno, zovu se Code Red ali su iz nekog razloga za ovaj koncert bili najavljeni kao organizacija. Ne znam zašto i lagao bih kad rekao da me previše zanima. Također, lagao bih kad bih vam napisao da sam cijelo vrijeme bio na njima. Ušao sam i osluhnuo par pjesama u sumornoj atmosferi, pomokrio se, i vratio u šušur vani. Ubilo me kad je frajer počeo govoriti nešto u stilu "The Exploited are a very cool bend and you should buy their T-shirts". Ozbiljno? Kužim da su oni na turneji s Exploitedima, ali po mom mišljenju je velika šteta da niti jedan domaći bend nije dobio priliku zasvirati te večeri. Em što to jebeno dobro izgleda u CV-u, em što sam sasvim siguran da bi jedna npr. Ciroza Jetre tu uradila najbrutalnije zagrijavanje ikad. Joooj, onda možda bolje da nisu svirali - zadnje što bi nam trebalo je još zagrijanija atmosfera. Hoću reći, unutra je bilo vruće. Goruće. Sauna. Pakleno. Grotlo. Bilo je baš ono teško izdrživo. The Exploited su odradili gig iznad svih očekivanja i svaka im čast na tome, ali budite sigurni da će za par godina prva asocijacija većini posjetitelja na ovaj državni punk praznik biti ta kako su iscijedili boga oca iz sebe. Hm, možda nisam baš prvih par redaka o Exploitedu trebao posvetiti vrućini, ali eto - nisam mogao izdržati. Inače, što se tiče njih, potrgali su! Vladala je tjednima prije blaga skeptičnost (bend van forme, Wattiejev prošlogodišnji srčani itd.) koliko sam mogao primjetiti u punk kuloarima, ali sve je to palo u vodu već nakon prvih taktova Let's Start a War. Ako već i nije palo u vodu, a onda je palo u znoj. U biti, možda je ta odvratna, nezamisliva vrućina odigrala čak i jako bitnu ulogu u činjenici da ćemo svi ovaj koncert pamtiti kao odličan. Naime, nekako nas je zbližila, povezala, doslovno zaljepila jedne za druge. Kad osjećaš da i drugi pate tvoju patnju, to automatski pomaže da se stvori jedna veća količina bliskosti i kohezije među ljudima. I stvorila se, bili smo praktički jedno tijelo nas 600. A njih četvorica, oni su upravljali tom marionetom. I to čvrsto, odlučno, ljutito i usredotočeno od prve do zadnje sekunde. Znači nije bilo opadanja intenziteta, predaha ili fillera. Ma ništa to, samo deri, cepaj, grebi, urlaj. I naravno, stagediveaj. Ograda je ovaj put nažalost postojala između benda i publike, ali to nije moglo spriječiti nikoga od nekoliko desetaka neumornih ronioca u njihovim planovima. Žene su se pak masovno penjale na ramena kako bi došle do zraka i izbjegle ozljede u divljem pogu, a fotografi su se stiskali po uglovima i ispod glasa molili gospoda da im oprema ne strada. Ako je Wattie uspio odraditi ovakav gig ovako jebeno dobro, onda odabirem vjerovati da zbilja nema više straha za njegovo zdravlje. Mislim, ja sam dobio 3-4 blaža srčana u tom kokošinjcu, a on je ostao na nogama - respect za čovjeka. Doduše, nisam u poziciji da povlačim ikakve usporedbe s njihovim prijašnjim live izdanjima budući da mi je ovo prvi Exploited u životu, ali sam odgledao dovoljno punk velikana u Vintageu (koji je potpno poludio, znači doveli su sve ikad) u zadnje vrijeme, da mogu komotno reći da je ovo bio koncert koji je ispunio sva, pa i ona najveća, očekivanja. Jedino će zvučni puristi možda biti malčice nezadovoljni, čak se i nagluhom meni na trenutke sve činilo preglasnim da bi se uopće moglo razaznati. Set lista je, naravno, bila sastavljena od best of selekcije, a budući da su svirali preko sat i po vremena, gotovo da smo čuli sve što smo htjeli. Osobno mi je samo jako falila Maggie, you cunt za koju i dalje potajno (ozbiljno, nemojte nikome reći) vjerujem da su je imali spremnu za drugi bis koji se nikad nije dogodio. Ali je zato na prvom bilo vrhunski, na Sex and Violence je stejdž kompletno napunila publika i dobla priliku doslovno zagrliti svoje idole. Mislim, to je stara fora ali ipak je malo veća špica kad se dogodi na Exploitedu nego na nekom kvartovskom bendu. Iako, ovi zbilja i ostavljaju dojam kvartovskog benda u biti. Daleko su od uobraženih zvjezdica kakve bi mogli biti. Hoćete dokaz? Evo vam ga - basist Rob je nakon giga dočekao 8 ujutro s nama u obližnjem Sidru, jednostavno ispijajući pivice i pričajući o životu, znate? Ovaj će dan zauzeti 3-4 stranice u zagrebačkom punk spomenaru, to je sasvim sigurno. Pedesetak sati od giga je prošlo ali program još nije gotov - budite sigurni da ima masa ekipe koja je još uvijek negdje "u afteru" po gradu. Ovo je bio jedan od onih krucijalnih gigova koji formiraju generaciju i o kojem će se za par godina pričati nekim novim klincima, baš totalni praznik. Pa jebote, ovo će vrlo skoro postati taj dan koji će nam prvi padati na pamet kad se budemo prisjećali "dobrih starih vremena". Kapa do poda ide Vintage Industrial Baru na programu za koji donedavno nisam mogao sanjati da jedan zagrebački klub može imati. Izdominirali su ove sezone, neka slobodno tako nastave i najesen. Evo vam i jedan obligatory "Punk's not dead!" na kraju, čisto da se nađe.

ujak stanley // 15/07/2015