Ne pamtim kad su Atheisti imali dužu pauzu između dva zagrebačka koncerta. Prošlog su petka, nakon osamnaest mjeseci, ponovno nastupili u Zagrebu. Tolika pauza rezultirala je pojačanim zanimanjem za koncert, tako da je prostor bio poprilično krcat, na trenutke se disalo i na škrge. A povod koncerta bila je promocija novog albuma Überlauf, koji je izašao jedanaest dana prije koncertne promocije. Tu se možda može primijetiti i najveća mana ovog koncerta, jer koncert su otvorili s nekoliko novih pjesmama, za koje ekipa u Vintage-u ipak nije bila spremna i evidentno je bilo da te pjesme još nisu ušle u uho fanova. Zato je zabava na pozornici bila nešto što je dizalo publiku, jer Atheisti se zbilja ne opterećuju perfekcionističkom svirkom, pa spontana zafrkancija koja nastaje nakon promašivanja harmi ili zaboravljanja teksta njih samo čini još većima. Interakcija koju stvaraju s publikom uvijek je na nivou, pa iako ovo nije bio njihov najbolji nastup, ni ovog petka nije izostala. Kad su krenuli sa starijim hitovima (mislim da je prvi na popisu bio "Palija"), stvari su se počele kretati uzlaznom putanjom, a ono što mora krasiti svaki pravi punk koncert, krug ispred bine, napokon se i ovdje stvorio. Ono što krasi Atheiste, je što s vremenom sve njihove pjesme s albuma postaju hitovi koji se pjevaju uglas, ali neke ipak imaju kult više, pa su "Wartburg limuzina", "Blu Trabant", "Dr. Pop", "Odlazim", "Ne bi bilo fer", "Fatamorgana", da samo neke spomenem, otpjevane uglas s bendom, i one su definitivno ukrale koncert. Fasciniralo me i sviranje obrada, što bi neki možda prije mogli čuti od nekog demo benda, ali Atheisti i dan danas imaju u sebi tu iskrenost i dječačku zaljubljenost koju smo svi imali pri otkrivanju novih bendova, koja spada u d.i.y. filozofofiju. Po prvi put smo tako mogli čuti kako zvuči "Riječka pička" kad joj Lala gurne, a pala je i idijotska "Minijatura". Iako se njihove obrade pretjerano ne razlikuju od originalnih verzija, ipak im uspijevaju udahnuti novu dušu. Bez bisa nije moglo, pa se prije prvog orio "Atheist Rap II", a pri pozivu na drugi urlali smo "Oru". Koncert je završio "Pesmom za kraj", koja nam je svima vrtila slike večerašnjeg nastupa i zbilja nije bilo potrebno da još jednom izađu, ipak treba nešto sačuvati i za neki drugi put. U ovom izvještaju nisam išao kronološki pa sam Fast Response ostavio za kraj, ali ovaj put to definitivno nije šećer na kraju. Ono što me prvo kod njih zasmetalo, a jako je bitan dio punk etike, tekstovi su na engleskom. Teško da mogu otkačiti na bend koji svira punk rock, glazbu koja bi trebala poslati poruku, a ima tekst na stranom jeziku. Ima u njihovoj glazbi zanimljivih dionica, doživio sam ih kao kombinaciju Bad Religiona i Offspringa, sve u svemu samo simpatično, dečki su si dali truda, ali na tom je i ostalo. Ali engleski jezik, koji je ujedno bio i nerazumljiv, nije me impresionirao. Moguće da će svoju priču prodati Englezima i ostalim Anglosaksoncima, ali mene nisu uspjeli zaintrigirati, a koliko sam vidio, niti ikog drugog. Jedino su bliski prijatelji benda nakeljeni na ogradu uživali u taktovima Responsa. Tulum nakon koncerta za neke je trajao do ranih jutarnjih sati, a kod nekih dragih mi osoba popraćen i glavoboljim idući(h) dan(a). To su definitivno sastojci koji prate dobar koncert, a ovaj je bio baš takav. Falilo je malo većeg odmaka između izlaska albuma i same promocije da se dobije kompletan doživljaj, ali vjerujem da će se već pri idućem koncertu i te kockice posložiti. Momci su se vratili u grad i to je bilo tog petka najvažnije. Nadam se da nećemo čekati opet godinu i pol na novi povratak.

jura // 30/11/2015

> vidi sve fotke // see all photos