Bio je ovo najbolji i nasrčaniji rodjendanski poklon, zahvaljujući kolegici i terapiji, završila sam po treći puta na senzacionalnim Kočanima, orkestru iz makedonskog gradića poznatom po uzgoju riže.
Taj proslavljeni romski brass bend nastupio je na brojnim festivalima diljem Europe, te također u Japanu. Aquarius klub ugostio ih je u proljeće ove godine, a svoj prvi nastup i predstavljanje zagrebačkoj publici imali su u Tvornici, 2004 - e.
Ovo su sjajni glazbenici, koji su zanat izučili počevši od malih nogu, kroz godine i godine sviranja, od svadba pa do raznoraznih rock evenata.
Njihova glazbena karijera krenula je uzlaznom putanjom nakon angažmana u filmu Emira Kusturice "Dom za vešanje" a ubrzo su ih prepoznali i Michael Winter, te Stephane Karo,
Koji su ih uveli u internacionalne glazbene vode. Ovaj isti tim zaslužan je i za prepoznavanje kvalitete nedavno održane atrakcije Tarah de Haidokus, na čijem su posljednjem albumu "Band of Gypsies" bili gostovali.
Kočani orkestar snimio je do sada 4 albuma; " A Gypsy Brass Band", L orient Est Rouge",
"Gypsy Mambo",i "Alone At My Wedding". Ovaj posljednji album obrađuje glazbene teme sa tradicionalnih romskih vjenčanja, sa primjesima turskih i bugarskih ritmova. Upravo to prihvaćanje raznih glazbenih stilova, i miješanje sa romskom tradicionalnom glazbom, čini ih posebnima. U njihovoj se glazbi naprosto susreću Balkan i Orient.
Samim ulaskom u Aquarius preplavila me karizma i toplina kojom su Kočani pozdravili publiku i pokrenuli val pozitivne energije i osmijeha na licima prisutnih. Ostvarili su prisan kontakt s rasplesanom publikom i dokazali da su virtuozi svoje profesije. Taj intezitet i delirij održao se do kraja koncerta, kada je uslijedio povratak na "bis" i to tri puta.
Atmosfera je bila usijana, pa sam tako dospijela u prve redove kako bi napravila što bolje fotke i stopila se sa nazočnima. Tada sam bolje uočila nešto što me zasmetalo, sponzorirane zelene majice koje su totalno narušavale njihovo predstavljanje i cjelokupni dojam. Smatram da bi cijelu sliku zaokružilo nešto tradicionalnije, tipa košulje, prsluka, šešira ili ti "belog odela", ali ništa od toga nije bilo prisutno.Možda su time željeli skrenuti pozornost sa sebe i svojih lica, naime, nisu bili u prvotnoj, meni dobro znanoj postavi. Od njih 11 - orice prisutnih, samo 4 - vorica su se predstavila zagrebačkoj publici. Zašto se postava izmjenila, nisam uspijela saznati, jerbo mi se "prijevoz" žurio kući vizavi ranojutarnjih obaveza.
To trenutno razočarenje nije dugo potrajalo. Na povik "Cigani juriš!" , pa pive po zraku, pjesme i razuzdanog plesa i smješka na licima , dobre atmosfere nije nedostajalo.
Posebno su me oduševile solo izvedbe trojice članova, koji su se izdvojili iz skupine da bi plesali i solirali na instumentima. Jedan od njih je i vođa same postave, saksofonista Ismail Saliev, čovjek u pozamašnim godinama nevjerojatnog plesnog ritma i energije, koji je jurio kroz koncert ne ostavljajući publici prostora da dodje do daha, a kamoli do šanka. Ma jednostavno "Legenda" ;-)
Kočani orkestar predstavili su sve aspekte romske glazbe; od furioznih kola i svadbenih veselica do elegičnih tužbalica, oduševili su sve prisutne svojim već dobro poznatim hitovima; "Ederlezi", "Makedonsko devojče", "Mesečina", "Uči me majko", "Otpisani"...
Nešto više od 2 i pol sata iskrene, intenzivne i izrazito plesne glazbe nikog nije ostavilo ravnodušnim, najmanje mene...
Uz smiješak na licu i pozitivne komentare napustili smo mjesto događanja. Dok se atmosfera uz lokalnog DJ - a nastavljala u revijalnom tonu....
To je jednostavno to,riječi su suvišne.. mora se doživjeti ;-)

kristina // 06/11/2006