Hodajući prema izlazu iz VIB-a nakon sinoćnjeg koncerta Pips Chips @ Videoclipsa umotana u neki neobičan osjećaj topline i sjete pomislila sam kako Pipsi čine više od pola moga života, a cijeli moj zagrebački život. Dođe mi skoro kad sountrack života ili barem dio soundtracka. Od dana kada se eterom prolio senzualni vokal Jelene Miholjević koja u stilu Madonne uzdiše: "….koji si znak…hmmm…možda bik? " Pipsi su prisutni uvijek tu negdje. Enivej tu se krije i odgovor na pitanje gdje sam bila 91. Letimičnim pogledom po licima prisutnih dalo bi se zaključiti da je većina publike također zašla u svoje četrdesete, iako nije nedostajalo fanova mlađe generacije koji su vrlo gorljivo preuzeli prve redove pjevajući uglas cijeli repertoar s Ripperom (ne ide mi taj Daddy nikako, sorry). Pun, rasprodan Vintage čekao je 22,00 kada su bez kašnjenja Pipsi krenuli žestoko s Malom fuficom. Bez zagrijavanja dvorana se orila jednoglasno od prvog takta.
To su oni rijetki trenuci, oni rijetki koncerti koji su od početka na vrhuncu i ne jenjavaju do kraja, koji jednakom količinom energije provoze cijelih dva i preko sata i stvore ti osjećaj da si upravo tamo gdje trebaš biti, da si doma.
Ovaj koncert pod radnim nazivom "Uštekano / Ištekani" najavljivan je kao koncert na kojem nećete čuti najveće hitove Pipsa. Ali Pipsi u svojoj dva, dva i pol desetljeća dugoj karijeri imaju fonoteku dovoljno veliku da mogu ispuniti i nekoliko ovakvih koncerata tako da i bez najvećih hitova ostaje dovoljno velikih hitova koje ćete iz sve glasa pjevati uz izvođački usklađene, vrhunske Pipse. Nakon eksplozivnog početka uz Malu Fuficu, nastavili su u istom ritmu uz Svaku noć sam pijan , pa provozali kroz manje izvođene. Nacionalni park koja je u tih nekoliko ironičnih strofa savršeno oslikala vrijeme u kojem je nastala, pa atmosferična Bolje s antologijskog "Boga" , Bi li ili ne bi, Zdenka i Vanzemaljci pa nas dovezli do kraja prvog dijela koncerta. Inteligentno složena setlista koja je držala atmosferu, a odlično raspoloženi Pipsi na čelu s opuštenim Ripperom došli su do ištekanog dijela u koje nas je uvela akustična Rosita Perdingo uz zvuk klavira pa nastavila u mješavini manje ili više izvođenih Mrguda i Terorista i onih Idealni pop pjesama za astronaute poneke uz topli zvuk harmonike u rukama Krunslava Tomašinca. Haustorovom pjesmom Neobičan dan uveli su nas do kulminacije s emotivnim setom Narko, Dan Mrak, Gume na kotačima koja je bila kraj službenog dijela koncerta. To je onaj trenutak kada su emocije na vrhuncu i traže još! Na dva bisa čuli smo nježnu izvedbu Pjevač Beatlesa i Stonesa, veliku Malenu, Vilu Porculan i za kraj sjetnu 2x2 koja je odvela koncert u fade out stihovima: "I sad, mozda je vrijeme da si priznas
na svijetu nema niceg osim ovaj cas...." i doista postojao je samo taj trenutak. Mogli su Pipsi još nekoliko puta izaći i isti odgovor bi dobili od publike s kojim su se na ovom koncertu u potpunosti stopili. No umjesto toga đentlemenski su nam se poklonili i zakazali novi date 02.07. na krovu MSU-a….
Zamisli Pipsi, topla ljetna noć iznad Zapruđa i Utrina…..

edi // 05/03/2016

> vidi sve fotke // see all photos