Iako je Good Vibrations sezona zaključena prije tjedan dana, Vintage i dalje ugošćuje bendove koji su u stanju klubom širiti dobre vibracije. Tako je prošlog četvrtka koncert održala talijanska combat ska/folk/pank grupa Talco. Da li je sviranje bez predgrupa želja samog benda ili je Zagreb ostao bez stilski podudarne grupe za match up ispada manje važnim, jer Talco je sa svojom maratonskom setlistom ionako u stanju dovući u klub 350-ak ljudi. Prizor od 60-ak ljudi koji su u dvorištu uoči koncerta ležerno prakticirali alko-piknik nam je jasno dao do znanja da je ljeto uranilo i da sve miriše na pravu feštu. I zaista, unutar kluba je bila prava sauna gdje je ples neprekidno trajao skoro puna dva sata. Pored toga, bend je bio podosta neumoran u redanju pjesama ne ostavljajući nam puno vremena za predah. Svako malo bi pala nova znojna majica koja bi se završila "sušiti" na rubu bine. I kako to obično biva kad su u bendu trubice, pogo centrifuga je bila svedena na lagano sudaranje i gurkanje bez viška agresije kakvog susrećemo na hardcoreu, metalu i panku. Poletjela je i s bine hrpa šarenih papirića, ali nažalost premalenih da bi se njima mogli naknadno nabacivati tijekom koncerta. Da fešta dosegne još veće razmjere veselja falilo je i dopuštanje penjanja na binu. Redari su ovog puta to sprječavali i fakat ne bih volio saznati da je tu mjeru "sigurnosti" zatražio sam bend. Jer bi onda ispalo da nas se Talco boje i da nam ne vjeruju, a u tom svjetlu bi njihovo prisno i srdačno obraćanje publici ispalo glumatanje. Kako god bilo, bend odaje dojam kao da im je nastup savršeno planski izrežiran bez mogućnosti da ih išta iznenadi. Tako da je prilično teško bilo pogoditi jesu li zaista oduševljeni reakcijama publike ili imaju na sve izvježbani emocionalni odgovor. U nekim trenucima među pjesmama frontman se automatski obraćao publici na Talijanskom. Ali ubrzo bi se sjetio da nije u Italiji, pa pokušavao na kardinalno lošem Engleskom nešto izverglati što bi opet malo tko razumio. Za dizanje scenske energije najviše su zaslužni trubači koji u sendviču između žičanih instrumentalista i bekova koji bolje pjevaju od lead vokala hodaju naprijed-nazad, skakuću, mašu trubama i simuliraju na njima air gitare kada ne duvaju u cijevi. Sama muzika je naravno plesna, poletna i vrlo zaraznih melodija, iako dosta jednolična. Čuješ jednu stvar i čuo si sve. Slično kao kod gažerskih bendova. A sve te melodije partizanskog folka zvuče kao varijacije na "Bella Ciao", koju su naravno i obradili. Zato imaju forzu da te na juriš brzo osvoje, ali istom brzinom te lako prepuste drugim okupatorima slušnih čula. Također, upitna je uloga druge gitare u bendu, jer obadvije 90% vremena sviraju iste dionice, a 10% otpadne na rijetke i kratke solaže koje bi dobro zvučale i samo uz pratnju basa. Valjda zato što s pet ljudi na fronti bine izgledaju simetrično, a po oblačenju i scenskim motovima djeluju da im je vizualni dojam važan kao manekenkama s milanskih modnih pisti. Ali recimo da im u nastupu uživo sve to možemo oprostiti u ime partijanerske krilatice "bitno da je muving". Jer Talcov spoj brzine i žestine s lakopamtivim pop/folk melodijama je zaista i više nego zahvalan za solidnu adrenalinsku bujicu plesa i veselja. Pored toga, ne pojavljuju se toliko često u gradu da bi dosadili i bogu i vragu. Osobno ne bih imao ništa protiv da svake godine svrate jedanput. Možda da koji put osvježe gostovanje i s nekim predgrupama iz svog kraja kad već u Zagrebu ne postoje grupe poput Beetan Tone i Cherkezi United s kojima su nastupali ovdje prije nekoliko godina. Biseva smo zatražili čak nekoliko. Na jedan smo ih dozivali i povikom "Trst je naš!", iako naravno bez tendencije na provokaciju temeljem vojno-političke prošlosti, nego čisto iz bezazlene potrebe za zdravoseljačkim politički nekorektnim humorom kojeg bi jedino iredentisti mogli shvatiti kao ugrozu, a takvima nije mjesto na koncertu antifa benda . Ionako brijem da nisu ništa razumjeli, a i da jesu, sumnjam da se itko uvrijedio, jer su izašli na sve tražene biseve, a atmosfera u zraku je vrištala da nije ni to dovoljno. Ali neka. Treba ostaviti ljude željnim idućeg nastupa, a uopće ne sumnjam da će Talco za godinu ili dvije ponovno u Zagrebu napraviti feštu. Vintage im je za sada najveći prostor kojeg su uspjeli solidno napuniti.

ognjen bašić // 11/06/2016