Kako su naši stalni "špancireri" braća OKHRK odlučili dati malu pauzu, a mlade nade odustale u zadnji čas, ispalo je da smo nakon par redovitih godina ostali bez izvjestitelja sa Špancirfesta. Nikako to ne bi bilo dobro s obzirom da je ovo ipak 18. izdanje, koje zaslužuje biti popraćeno, makar jednim textom. I eto... U odnosu na prošlu godinu, pozornica sa Stančićevog trga preselila se na Kapucinski, koji je možda bolji izbor, no nekako smo bili navikli na gužve na Stančiću i trebat će malo vremena za prilagođavanje. Također dodana je i Kraljevska zona, koja je trebala poslužiti kao after, no ispalo je da su i tamo održani odlični besplatni koncerti. Tako ste tamo mogli čuti Elemental, Gustafe, Kawasaki 3P i mnoge druge. A poslije sve do 4 ujutro plesati uz DJ eve raznih kalibara. Osim muzičkog dijela, onaj pravi zbog čega je Špancirfest Špancirfest, ulični razvučen je po svim dijelovima uže jezgre grada i na svim punktovima se nešto događalo i bilo je za svakog ponešto. Prava rođendanska proslava. Večernju šihtu započeli smo uz simpatičan pop grupe Auguste, koje su nas provele kroz album prvijenac. Uz četveročlani bend, Gordana i Ivana zvuče uigrano i spremno za naredni korak, a to je stalni bend i bendovska ploča.

Nakon njih, špancirali smo gradom, a kraj Boutique hotela dočekali su nas akustični zvuci "Keep on rockin' in the free world", na Trgu slobode neki mladci su prašili Arctic Monkeys i The Black Keys, na Korzu je HR funk delegacija pozivala špancirere na mrdanje guzama, a u Lavri taman su se počeli zagrijavati Šuš kolektivci za noćno DJiranje.

I tako mic po mic, došpancirali smo do Kraljevske zone gdje su taman svoj program počinjali Kawasaki 3P. No, vremena je bilo taman za uvod i odlazak natrag na Kapucinski gdje je Lovely Quinces pokazala da je za dobar koncert ponekad potrebno samo gitara i glas. Dunja je malo skratila kosu, otkad sam je zadnjiput gledao, što srećom nije utjecalo na izvedbu :-) Lucija iz Punčki suvereno vlada potornicom bilo koje vrsta, a čini se da posebno voli ovakve velike, na kojima se može razmahati kosom, nogama i gitarom. Iako "cure" kažu da su imale laganu tremu jer nisu dugo svirale, to se nije primjetilo jer su moćno i efektno prošarale albumima, da bi nas na bis počastile s Još jedan dan i Petrom Pan. I tako, sve što je dobro prekratko traje, pa tako i ovaj set Punčki koji je bio nešto kraći od sat vremena, što nas je natjeralo na još malo španciranja.

Došpancirali smo do Dirty Old štanda, a tamo sam prvi put u životu kupio ploču u pol1 u noći, i to mi je bilo dosta za jedan dan.

pedja // 28/08/2016