Po prvi puta Velika rock eksplozija je ugostila domaće metal bendove. A koliko se sjećam, osim zagrebačkih New Level, pobjednika HGF-a 2010. do sada predstavnika tog žanra i nije bilo na ovome festivalu jer se nekako i nisu uklapali u oblast naziva 'rock'. Metal je ipak jedno drugo koljeno rocka kao i punk ili hardcore, te ima brojne podžanrovske fahove. Neki su spremni tvrditi da je metal jedna sasvim drugačija vrsta glazbe koja se odvaja po mnogim strukturalno-ideološkim stavkama od rocka kao recimo jazz od bluesa iz kojeg je ponikao.

Na ideju oko ovakve večeri u sklopu festivala došlo se zahvaljujući putujućoj koncertnoj karavani Invasion From The East diskografske kuće Miner Records koju vodi Milan von Ston, a premjerno je krenula ove godine u svibnju svirkom u Bjelovaru sa zadatkom predstavljanja najznačajnijih underground izvođača u regiji. Ipak od te regionalne scene na ovoj večeri su nastupila četiri hrvatska i jedan slovenski bend, te se po nekoj hipotetskoj crti moglo naslutiti da bi KSET mogao biti ugodno popunjen jer se ne dešava često da na jednome mjestu nađete toliko domaćih metal bendova. No, moja hipoteza nije bila na mjestu. KSET je bio više praznjikav nego li ispunjen potkrijepljujući onu tezu da domaće metal bendove publika ne ferma osobito što se dokazuje i njihovim nastupima kao predgrupe velikim svjetskim zvijezdama. Često sam viđavao prazne dvorane Boogaloo-a i Tvornice kada su startale domaće predgrupe, inače odlični hrvatski, slovenski i srpski sastavi s potencijalnim predispozicijama za plasman na inozemnu scenu. Prvi bend večeri bili su zagrebački pirate-metal četverac RUM SMUGGLERS koji su nas zakinuli za svoj specifičan image u tradicionalnim hrvatskim prslucima. Jedino je drugi, kratko podšišani gitarist nosio taj prsluk, dok je drugi dvojac na 'žicama' bio u običnim bijelim košuljama (hajde-de, bubnjar je imao maramu na glavi, al' gdje im je boca ruma ili barem rakije ljute domaće?), no to i nije toliko bitno koliko činjenica da su zvučali pretiho. Imao sam dojam da jedini zvuci dolaze iz njihovih monitora na bini, da li zato što je KSET bio otužno prazan pa se tonac nije odlučio podići potenciometre glavnog mastera na zvučnicima ili zato jer je bend to tako tražio, ne bih znao, no da je u tome svemu manjkalo šusa i druka kojeg se i očekuje od metala - jest što jest. Navodno ih nazivaju i hajdučkim metalom u kome se osjeti ponešto elemenata speeda i thrasha s folk detaljima, ali tek u tragovima. Daleko je to od Alestorma, Ensiferum , Korpiklaani, Eluveitie... Uživili se jesu u ono što rade i sviraju, navodno napreduju, ali trebati će im još puno toga izgraditi i detaljizirati u fahu kojeg su se prihvatili. KYMERA iz Osijeka su bili znatno bolji u toj energičnoj šarži. Zvuk se malčice pojačao, publika se koliko-toliko sakupila da ne ostavlja zjapeći prostor kluba u okruženju koje je nalikovalo na tonsku probu, a što se mene tiče, ova večer je i mogla završiti s njihovim nastupom jer su ostavili najbolji dojam s pravo sastavljenim imageom dugokosih headbangera u crnoj garderobi kombinirajući thrash i death s nekim kurentnim strujanjima. Pjesme su im vrlo zanimljivih gabarita, znaju ih spojiti po dvije u jednu kompoziciju i uz to se dobro zafrkavati: pjevač je pravi vragolan, zna ispričati i poneki vic, a kasnije mu je jedna od obožavateljica isplela pletenicu od one poprilično dugačke brade. Duhoviti su u tom pristupu, vidljivo uvježbani i usvirani (postoje skoro 10 godina), te pripremaju drugi album, nasljednika debija "Stillborn" iz 2011. Odsvirali su nam i tri posve nove pjesme koje pokazuju da će album biti prava bombetina. Vrijedi ih ponovno pogledati, a album se svakako očekuje s nestrpljenjem. Jedini stranci u ovome hrvatskom metalurškom skupu bili su slovenski FROM ASHES iz Kopera koji su nastali 2014. nakon razlaza Almost Rage. Po broju promatrača moglo se skontati da mnogi baš ne preferiraju njihov moderni stil metala ili je za to, pak, kriva crna štift baza kojom se po licu i rukama premazao njihov frontmen nalikujući na neku figuru koju su Trollfest izvukli iz svoje šahte podno neke pećine odakle vade naftu i svoj katran s kojim se špricaju prije nastupa. Sva sreća što je u KSET-u zabranjeno pušenje. Da je netko kresnuo upaljač možda bi se eksplozija zaista i u figurativnom aspektu ostvarila... Nakon slabije popraćenih, a reklo bi se i gotovo neprimijećenih fantja iz dežele na red su došle glavne zvijezde večeri, čakovečko-zagrebački BAD BLOOD koji su promovirali svoj najnoviji, biti će već četvrti album Inner Core oivičen gostovanjem Gary Meskila iz Pro-Paina u pjesmi "Shadows" što ju je umjesto njega odurlao neki lik iz Dubrovnika. Premda imaju frišku ritam sekciju (i još friškijeg basistu) bojazni nije bilo; momci su pohvatali tempove stvarajući urnebes i kaos pokazavši se kao najbolji live act od ovih 5 izvođača. Za kraj, tamo već nadebelo iza ponoći izašli su MEPHISTO'S REQUIEM, naši stari znanci kojih nije bilo godinama. Poprilično su pauzirali od živih svirki, imali loš peh da se dio benda rasturi u vrijeme snimanja albuma, a sad su umjesto jednog ili dva gitariste uzeli ženu na žicama (Ivana Hanžek Anča) koja razvaljuje za dvojicu mužjaka, te vrlo simpatično i osviježavajuće odskače od ostatka muške armade u gvožđuriji zvuka. Shodno tome i stil im se podosta izmjenio; nekoć su bili black-industrial, pa thrash, gothic/dark i još svašta, a sada su, kako sami kažu diagnostic metal koji ne duguje nikakvim ranijim utjecajima i ostavštinama. Znatno su sporiji u tempovima od prethodnih bendova (uostalom, takvi su uvijek i bili), natopljeni inteznivnim dinamikama u aranžmanima kroz minimalističke gradacije stvarajući posve nove obrasce koji upućuju na artistički dizajnirane konture. Dobar dio publike je došao zbog njih, a album kojeg stvaraju skoro pa čitavu ovu drugu dekadu 21. stoljeća trebao bi pokazati te nove gabarite i pravilnu korespodenciju njihovog usmjerenja na prodrmanju društvene svijesti s angažiranim učinkom. Dijagnoza, elem, nevezano za Tomislava Džodana - Mephista je solidan učinak prezentacije ovog putujućeg karavana sa stilsko raznolikim bendovima. Za publiku se to baš i ne bi moglo reći kao da je ksenofobično raspoložena kada im se ponudi neki drugi žanr poput šlos-majstora što znaju zavarivati samo autogeno ignorirajući elektrode, lemljenje, cink, aluminij, bakar, plehove auto karoserije... Bilo je finoće u svemu ovome, samo se trebala prepoznati. I dijagnosticirati da Invazija može nastaviti dalje svojim zacrtanim putešestvijama.

horvi // 01/10/2016

> vidi sve fotke // see all photos